RIJEČKI KLAVIRSKI TRIO

Solisti:
Filip Fak / Krunoslav Marić / Vid Veljak

14.10.2017.

Riječki klavirski trio nastao je 2016. godine na inicijativu Filipa Faka i Krunoslava Marića, glazbenika koji su svoju prvu glazbenu naobrazbu stekli u Rijeci, a koje uz intenzivnu glazbenu suradnju veže i dugogodišnje prijateljstvo.

Naknadno im se priključio i perspektivni mladi Riječki violončelist Vid Veljak. Mada je trio vrlo mlad ansambl, glazbenici koji ga čine iza sebe imaju već mnoštvo iskustva u komornoj glazbi kao i u solističkim koncertima.

Svoj inauguracijiski koncert trio je imao u listopadu 2016. godine u Rijeci.  Nakon tog iznimno uspješnog koncerta, Trio odlazi u Kinu na turneju koja je obuhvaćala sedam kineskih gradova, uključujući Peking i Šangaj, gdje postižu iznimno uspješne i zapažene nastupe.

Riječki klavirski trio je nastupao u Zagrebu (koncertna dvorana Blagoje Bersa, muzej Mimara), te drugim hrvatskim gradovima, na Osorskim večerima i dr.

Koncert u HNK Ivana pl. Zajca bit će ujedno i prvi u ciklusu koncerata koje će ovaj ansambl održati u Rijeci, što je bila i jedna od pokretačkih ideja pri osnivanju ansambla. Riječki klavirski trio uz interpretacije djela iz svjetske glazbene literature, veliku pozornost posvećuje djelima hrvatskih skladatelja.

Program:

Ludwig van Beethoven: Klavirski trio br. 1, op. 1 u Es duru
Allegro
Adagio cantabile
Scherzo. Allegro assai
Finale. Presto

*****

Antonín Dvořák : Klavirski trio br. 4, op. 90 – ‘Dumky’ u e molu
Dumka 1: Lento maestoso – Allegro vivace, quasi doppio movimento
Dumka 2: Poco adagio – Vivace non troppo
Dumka 3: Andante – Vivace non troppo
Dumka 4: Andante moderato – Allegretto scherzando
Dumka 5: Allegro
Dumka 6: Lento maestoso – Vivace

KLAVIRSKI TRIO I BEETHOVEN

Djela nastajala stoljećima u formi klavirskog trija uključuju neka od najvećih komornih djela uopće. Trio je bio vrlo popularna forma kojom su se tada koristili uglavnom skladatelji amateri, ne nužno za dokazivanje majstorstva. Dobar dio trija napisan je i prije nego što je javni koncert bio uobičajen, izvodili su se u aristokratskim plemićkim kućama.

Paralelno s razvojem glazbe u kućama srednjeg staleža Europe, nastajao je i klavir. Jeftiniji i jednostavniji nego prethodnik čembalo, klavir 18. stoljeća ipak nije imao snažan zvuk koji bi ispunio prostor kao stoljeće kasnije.

Uskoro se shvatilo da bi najbolji način da sve zvuči bolje bilo da se sve svira s drugim instrumentima. Birali su se violina i violončelo što je bila zaista prava simbioza. Ova je forma trija dobila ime po svom glavnom instrumentu.

Haydn ih je napisao mnogo – violina, a posebno violončelo, odstupali su od klavirskog dijela, ali su se snaga i zvuk klavira istovremeno pojačavali. Njegov mlađi suvremenik, Mozart, pisao je klavirske trije u kojima je ponekad svaki od instrumenata imao neovisne dijelove. U standardu od tri stavka forme trija u to vrijeme, klavir je ostao centar.

Ludwig van Beethoven je bio taj koji je podigao trio u centralnu sferu značajne komorne glazbe obogaćivanjem forme svojim prvim Klavirskim trijom. Glazba također napušta salone i amaterske soliste, zahtjevajući velike tehničke vještine. U 19. stoljeću Brahmsov klavirski trio pokazuje ne samo ravnopravnost instrumenata, već svaki od njih kreira široku glazbenu simfonijsku panoramu.

Prvo djelo kojem je Beethoven dao broj opusa (iako je prethodno već skladao na desetke djela), Klavirski trio u Es-duru br. 1, op. 1, zapravo se sastoji od tri klavirska trija, a skladano je između 1793. i 1795. godine. Posvećen je Princu Karlu Lichnowskom u čijem se bečkom domu djelo prvi put izvelo 1795. godine, kada je za klavirom bio sam Beethoven. Lichnowsky je bio jedan od najznačajnijih aristokratskih mecena Mozarta i Beethovena.

DUMATI S  DVOŘÁKOM

Prvog češkog skladatelja koji je postigao svjetsku slavu, Antonína Dvořáka  (1841– 1904), njegova vrhunska djela svrstavaju među najpopularnije skladatelje kasnog romantizma.

Svoj je šesti klavirski trio (četvrti sačuvani) Dvořák počeo skladati u studenom 1890. godine, a da ga dovrši trebalo mu je manje od tri mjeseca. O kompoziciji je pisao svom prijatelju Goblu: „…malo djelo za violinu, cello i klavir. Bit će i veselo i tužno. Neki dijelovi bit će kao melankolična pjesma, a drugi kao veseli ples; ali, kao što rekoh, stil će biti lakši ili, da kažem to drugačije, popularniji.” Spomenuta „lakoća” stila vjerojatno objašnjava zašto je „Dumky” postao iznimno popularan. Prvi put je izveden samo dva mjeseca nakon što je dovršena partitura, u Pragu 11. travnja 1891. godine tijekom gala večere održane u čast Dvořáku povodom dobivanja počasne diplome na Sveučilištu u Pragu. Dvořák sam sjeo je tada za klavir, a kasnije je Klavirski trio u e-molu br. 4, op. 90 svirao čak četrdeset i četiri puta na oproštajnoj turneji u češkim i moravskim gradovima prije odlaska u SAD.

„Dumky” odnosno „dumka” deminutiv je ukrajinske riječi „duma” – misao, ideja, refleksija, kontemplacija. Može se čuti i u drugim slavenskim jezicima, na češkom je „dumat” razmišljati ili razmatrati, a i na hrvatskom„dumati” ima jednako značenje. U glazbenom smislu, odnosi se na tip ukrajinskog oblika pjesama laganog tempo i melankoličnog karaktera. Koristili su se njome i Čajkovski, Mussorgsky, Chopin, Janaček i drugi.

Foto & Video galerija