Sretan rođendan, maestro Rossini

SRETAN ROĐENDAN, MAESTRO ROSSINI

Dirigent:
Matteo Salvemini
Solistice:
sopran: Morana Pleše Petruševski / Ljubov Judčenko Košmerl / Iva Peračković / Lorena Krstić / Stanislava Šćulac Vlajnić / Mirna Vidović
mezzosopran: Ivana Miletić / Vivien Galetta / Ena Lešić Jovanović / Ivanica Vunić
Izvodi:
članice zbora: Riječki operni zbor
Klavirska pratnja:
Nataliya Marycheva

29. veljače 2024.
Trajanje:
1:00

U suradnji sa Zajednicom Talijana u Rijeci.

 

Komorni koncert naziva „Sretan rođendan, maestro Rossini“ Riječkoga ženskoga opernog zbora pod vodstvom njihova voditelja, maestra Mattea Salveminija, održat će se na dan rođenja velikoga skladatelja Gioachina Rossinija, u četvrtak 29. veljače.

Program će otvoriti Rossinijeva 3 religiozna zbora: La Foi, L’Esperance i La Charitè, a potom slijede vokalna djela Camillea Saint-Saënsa, Gabriela Fauréa, Claudea Debussyja, Léa Delibesa, Felixa Mendelssohna i Roberta Schumanna, te zborovi i scene iz opera Richarda Wagnera, Georgesa Bizeta, Arthura Sullivana, Giuseppea Verdija, Giacoma Puccinija, Vincenza Bellinija, Gaetana Donizettija. I za kraj ponovno Gioacchino Rossini, rođen prije točno 232 godine u talijanskom Pesaru, i “Dall’oriente l’astro del giorno” iz njegove opere „Ermione“.

 

PROGRAM

Gioachino Rossini (1792. – 1868.): 3 Chœurs religieux
1. La Foi
2. L’Esperance
3. La Charitè
Solistica: Morana Pleše Petruševski, sopran

Camille Saint-Saëns (1835. – 1921.): Sub tuum praesidium

Gabriel Fauré (1845. – 1924.): Le ruisseau, Op. 22
Solistica: Ivana Miletić, mezzosopran

Claude Debussy (1862. – 1918.): Nuit d’étoiles (arr. Alan Raines)

Léo Delibes (1836. – 1891.): Melodies, Deuxième volume, Chœur des frileuses, No. 12
Solistice: Ljubov Judčenko Košmerl, sopran i Vivien Galletta, mezzosopran

Felix Mendelssohn-Bartholdy (1809. – 1841.): 6 Gesänge, Op. 34 (izbor pjesama) (arr. Anonymus)
II. Auf Flügeln des Gesanges

Robert Schumann (1810. – 1856.): 3 Gedichte, Op. 29 (izbor pjesama)
I. Ländliches Lied

Richard Wagner (1813. – 1883.): Ukleti Holandez
zbor gradskih žena “Summ’ und brumm’ ” iz drugog čina
Solistica: Ivanica Vunić, mezzosopran

Georges Bizet (1838. – 1875.): Carmen
zbor radnica u tvornici cigareta “Au secours! Au secours!”

Arthur Sullivan (1842. – 1900.): Iolanthe
Uvodni zbor i solistice; Celia, Leila i vile “Tripping hither, tripping thither” iz prvog čina
Solistice: Iva Peračković, sopran i Lorena Krstić, sopran

Giacomo Puccini (1858. – 1924.): Manon Lescaut
Madrigal iz drugog čina
Solistica: Ena Lešić Jovanović, mezzosopran

Giuseppe Verdi (1813. – 1901.): La traviata
Zbor ciganki iz drugog čina

Vincenzo Bellini (1801. – 1835.): Il pirata
uvodno zborsko pjevanje i Adele “Che rechi tu?” iz drugog čina
Solistica: Stanislava Šćulac Vlajnić, sopran

Gaetano Donizetti (1797. – 1848.): Ljubavni napitak
“Saría possibile?”, scena Gianette i djevojaka iz 2. čina opere
Solistica: Ivana Miletić, mezzosopran

Gioachino Rossini (1792. – 1868.): Ermione
Cleone i zbor pjevaju “Dall’oriente l’astro del giorno” u prvom činu
Solistica: Mirna Vidović, sopran

 

Gioachino Rossini (1792. – 1868.) jedan je od najvažnijih opernih skladatelja prve polovice 19. stoljeća. Na opernu scenu probija se 1813. godine kada ostvaruje svoje prve međunarodne uspjehe operama Tancredi i Talijanka u Alžiru. Na svojem vrhuncu, poslije opera Grof Ory i Guillaume Tell, skladatelj staje s operama zbog nerazjašnjenih razloga. Do kraja života posvetit će se pojedinačnim arijama, popijevkama, manjim komornim skladbama, kantatama za državne prigode te crkvenoj glazbi u koju ubrajamo 3 Choeurs religieux. Rossini ih je skladao za sopran, ženski zbor te klavir i prvi put je izvedeno 1844. godine. Njegova tragična opera Ermione, temeljena na drami Jeana Racinea Andromaha, praizvedena je 1819. godine.

Camille Saint-Saëns (1835. – 1921.) smatra se jednim od najvažnijih francuskih skladatelja 19. stoljeća. Najviše ga se pamti po simfonijskim poemama – prvima u bogatoj francuskoj tradiciji! – te operi Samson et Dalila. Zaslužan je i za oživljavanje plesnih oblika, kao što su bourée i gavotte. Unatoč tome što su se tijekom njegova života događale glazbene revolucije, Saint-Saëns ostao je vjeran klasičnim formama i uzorima, gradeći svoja djela prema tadašnjem, konzervativnom idealu frankofone glazbe. Motet Sub tuum praesidium napisan je početkom šezdesetih godina 19. stoljeća.

Danas se smatra kako je Gabriel Fauré (1845. – 1924.) imao znatan utjecaj na tijek i razvoj francuske klasične glazbe. Njegovo stvaralaštvo generacijski se smješta između C. Francka i C. Debussyja, a opus mu je stilski atipičan za kasni romantizam. Kao skladatelj Fauré je bio svestran, a najveći trag ostavio je na područjima komorne, klavirske i vokalne glazbe. Le Ruisseau pisana je za ženski zbor i klavirsku pratnje te je izvedena po prvi put 1881. godine.

Claude Debussy (1862. – 1918.) jedan je od najpoznatijih francuskih skladatelja i pijanista 19. stoljeća. Za njegova najvažnija postignuća danas slove djela pisana za glasovir, orkestar te glas. Nuit D’etoiles skladana je 1880. godine te je riječ o njegovom prvom djelu namijenjenom vokalu. Riječ je jednom od njegovih ranijih radova koji naznačuje početak razvoja autorovog prepoznatljivog i jedinstvenog impresionističkog stila.

Léo Delibes (1836. – 1891.) ostaje zapamćen kao jedan od prvih skladatelja koji se proslavio skladanjem glazbe za balet. Njegov pionirski muzički rad otvorit će put drugim skladateljima željnima rada u baletu, a njegov utjecaj protkat će radove i jednog od najpoznatijih među njima, samog Čajkovskog. Suvremenici njegovu glazbu opisuju gracioznom i elegantnom. Njegovi najveći uspjesi vezuju se uz balet Coppélia i operu Lakmé.

Felix Mendelssohn-Bartholdy (1809. – 1847.) slovi za jednog od najvećih skladatelja romantizma i prve polovice 19. stoljeća. Njegov izniman opus obuhvaća djela za glasovir, komorna djela, vokalnu glazbu, vokalno-instrumentalnu glazbu, crkvenu glazbu, glazbu za orgulje i scensku glazbu. 6 Gesänge, Op. 34 skladane su između 1834. i 1837. godine te su inspirirane romantičarskom književnošću ondašnjeg vremena.

Robert Schumann (1810. – 1856.) važi za jednog od najvećih pijanista u europskoj glazbenoj povijesti. Kasnije se posvećuje simfonijskoj, komornoj i oratorijskoj glazbi među kojima su zapaženija djela Koncert za glasovir i orkestar u a-molu i Klavirski kvintet u Es-duru. Tri pjesme uvezane u ciklus 3 Gedichte skladane su 1840. godine.

„Wagner sažima modernost. Nema tu pomoći, valja postati wagnerijancem“, zaključit će njemački filozof Friedrich Nietzsche pišući o utjecaju i važnosti njemačkog skladatelja Richarda Wagnera (1813. – 1883.). Ukleti Holandez praizveden je 1843. u dresdenskoj Semperoper te predstavlja rani uvid u autorovu jedinstveno poetiku i promišljanja o glazbenom teatru. Sam libreto temelji se na skladateljevim iskustvima putovanja te satiri Heinricha Heinea, Uspomene gospodina Schnabelewopskoga, koja obrađuje staru mornarsku legendu o ukletome pomorcu osuđenom na vječno lutanje morima, koji donosi propast svima koje susretne.

Francuskog skladatelja Georgesa Bizeta (1838. – 1875.) verističkog izričaja danas najviše pamtimo zbog njegove opere Carmen. Iako na svojoj praizvedbi u Opéra-Comique, 3. ožujka 1875. neće doživjeti uspjeh, u naredna tri mjeseca, sve do autorove iznenadne smrti, doživjet će mnogobrojne izvedbe, postepeno ulazeći u panteon europske opere. Temeljena na djelu Prospera Mériméea, Carmen publiku vodi kroz romantičnu, ali surovu priču ljubavnog trokuta Ciganke Carmen, vojnika Don Josea i toreoadora Escamilla.

Arthur Sullivan (1842. – 1900.), uz W.S. Gilberta u glazbenoj povijesti ostaje upamćen kao skladatelj koji je najviše pridonio uzdizanju engleske operete. Glazbeni kritičari slažu se kako su se Sullivan i Gilbert idealno nadopunjavali. Sullivanova melodioznost i skladateljsko majstorstvo te Gilbertova satirička oštrica i jezična pronicljivost rezultirala je mnogobrojnim slavnim operetama (Patience, Ruddigore, The Gondoliers…). Komična opera Iolanthe; or, The Peer and the Peri praizvedena je 1882. godine.

U 2024. godini obilježavamo stotu godišnjicu smrti talijanskog skladatelja Giacoma Puccinija (1858. – 1924.). Operna povijest pamti ga kao jednog od najvažnijih realističnih autora čije će opere zauvijek ostati zapamćene zbog mnogobrojnih inovacija i inscenacija. Mnogi ga danas smatraju najvažnijim imenom talijanske opere nakon G. Verdija. Opera Manon Lescaut praizvedena je u Torinu 1. veljače 1893. godine te je temeljena na istoimenom romanu Abbé Prévosta iz 1731.

Giuseppe Verdi (1813. – 1901.) slovi za jednog od najvećih talijanskih opernih skladatelja. Njegovu opernu poetiku karakteriziraju neposredan ritam, jednostavniji harmonijski jezik te naglašena izražajnost melodije, oblikovanje koje na razini pojedinih opera pokazuje visok stupanj jedinstva. La traviata je praizvedena 6. ožujka 1853. u venecijanskome kazalištu La Fenice. Skladatelj ju je opisivao kao jednostavnu i punu ljubavi.

„Glazbena drama mora izazvati suze, zaprepaštenje, umiranje u pjevu.“ Tim riječima će vlastitu poetiku opisati talijanski skladatelj Vincenzo Bellini (1801. – 1835.) Bellini je bio majstor duge izražajne melodijske linije ranoga talijanskog romantičkog belkanta. Njegov uzlet započinje upravo operom Gusar (Il pirata) praizvedenom 31. listopada 1827. godine u kojoj pratimo rasplet ljubavnog trokuta između gusara Gualtiera, vojvode Ernesta i žene Imogene. Gusar predstavlja i početak plodne suradnje s libretistom Feliceom Romanijem.

Uz Luciu di Lammermoor, komična opera Ljubavnik napitak jedno je od najvažnijih djela Gaetana Donizettija (1797. – 1848.). Napisana u samo šest tjedana, opera je praizvedena 1832. godine u Milanu (Teatro della Canobbiana). Njenu popularnost najjednostavnije je opisati time da je između 1838. i 1848. godine bila najizvođenija opera u Italiji. Skladana na libreto Felicea Romanija, Ljubavni napitak inspiriran je komedijom francuskog dramatičara Eugenea Scribea, predloškom za Auberovu operu Le Phyltre. U središtu priče je naivni Nemorino, opčinjen vlasnicom bara Adinom. Ipak, ona ljubi drugoga, iskusnog Belcorea. Razmišljajući kako da ju osvoji, Nemorino nailazi na legendu o Tristanu i Izoldi te na postojanje ljubavnog napitka. Putujući liječnik Dulcamara mu daje željeni eliksir koji otvara daljnje ljubavne operne zaplete.

 

Pripremio David Čarapina

Foto & Video galerija