Simfonijski koncert „Mozart, Strauss: Čežnja za vječnošću“ protekao je u znaku prisjećanja i odavanja počasti nedavno preminulom maestru Miroslavu Homenu od kojeg su se, prije početka, prigodnim riječima oprostili intendant Marin Blažević, ravnatelj Opere i predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika Filip Fak te maestrov sin, također dirigent, Robert Homen.
Intendant Blažević na početku je svog govora istaknuo kako nas na žalost ovo pandemijsko vrijeme u kojem živimo dehumanizira u mnogo čemu, pa i u odnosu prema smrti i onda kada se u tišini moramo opraštati od najbližih. Potom je podsjetio na riječke godine maestra Homena, njegov dolazak iz ratnog Sarajeva 1992. godine u riječki HNK gdje je bio ravnateljem Opere tijekom dviju sezona te šef-dirigent sve do umirovljenja 2006. i gdje je ostvario neke od svojih najvećih profesionalnih uspjeha.
„Umjesto minutom šutnje od maestra ćemo se oprostiti onako kako bi, vjerujem, i on više želio: izvedbom koncerta i glasnim aplauzom na njegovom kraju“, rekao je Marin Blažević.
Filip Fak, ravnatelj Opere, naglasio je kako je maestro Homen bio samozatajni umjetnik koji je jako puno dao Rijeci, ali i cijeloj hrvatskoj kulturi.
„Maestra se sjećam iz doba svoga djetnjstva, još kao dijete gladao sam ga kako dirigira, a onda sam pod njegovim dirigentskim vodstvom ostvario svoj solistički debi. Stoga sam za njega i emocionalno vezan, uz njega sam se i pod njegovim vodstvom otisnuo u profesionalne vode“ , prisjetio se Filip Fak i istaknuo kako se Riječki simfonijski orkestar maestru Homenu zahvaljuje na pravi način, izvedbom simboličnog koncerta, dviju Mozartovih simfonija te Straussovim Metamorfozama i Koncertom za obou.
Robert Homen iz svojih je sjećanja izdvojio dolazak obitelji u Rijeku. „Rijeka nije bila slučajna, otac ju je odabrao. Kao izvrstan dirigent koji je radio u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, imao je pozive iz mnogih gradova, a on je odabrao doći u Rijeku. Nekoliko godina kasnije pitao sam ga: „Zašto baš Rijeka?“
„Sine“, odgovorio mi je „osim što smo Kotorani pa nam je važno more, za vrijeme rata, dok smo se skrivali od granata, ljudi koji su me najviše, svakodnevno, nazivali i brinuli bili su prijatelji, glazbenici iz Rijeke.“ Upravo je taj emocionalni moment bio presudan za dolazak u Rijeku, u kojoj je ostvario i neke svoje profesionalne želje, tu je na primjer prvi put dirigirao Verdijevim „Don Carlosom“ što mu je puno značilo“, istaknuo je Robert Homen. „Kakav je bio za pultom, takav je bio i otac. Pravičan, znao je pohvaliti i pokuditi kada je trebalo, ali pun ljubavi i razumijevanja. Kao i glazbenicima s kojima je radio i koji su ga voljeli, i bratu i meni uvijek je bio podrška i snaga.“
Potom su se začuli prvi taktovi Mozartove Prve simfonije, a do kraja koncerta, i kraja Mozartove posljednje, Jupiterove simfonije kojima je ovaj glazbeni genij ocrtao i zatvorio životni krug, simbol vječnosti, publika je čula i dva djela Richarda Straussa u izvedbi Riječkog simfonijskog orkestra pod vodstvom šefa-dirigenta Valentina Egela. Posebno srdačno, pravim ovacijama pozdravili su solistički nastup mladog oboista Antonija Hallera.
Evo što su rekli nakon koncerta:
“Antonio Haller u jednom dijelu kao da se stopio s oboom, kao i cijeli Orkestar”;
“Baš su bili uživljeni svi, i dirigent, i Antonio Haller i cijeli Orkestar. Predivno!”;
“Prekrasan Orkestar, predivan dirigent. Bravo za mladog oboista Hallera!”;
“Divno. Dugo zapravo nisam bila u kazalištu. Nakon toliko duge zatvorenosti doma baš mi je bilo za dušu. Izvrsni su!”
Generalni pokrovitelj Riječkoga simfonijskog orkestra
