U ponedjeljak, 6. travnja, virtualni program HNK Ivana pl. Zajca započeo je stihovima “Prilog statistici” Wisławe Szymborske, poljske pjesnikinje i dobitnice Nobelove nagrade za književnost koju je odabrala i govorila glumica Hrvatske drame, Aleksandra Stojaković Olenjuk. U podne smo se prisjetili da bismo, da nije došlo do krize izazvane pandemijom koronavirusa, tu večer u Kazalištu, prema programu, bili izveli operu “Romeo et Juliette” u režiji Marina Blaževića. Ariju “Je veux vivre” solistica Vanja Zelčić posvetila je “svojim sugrađanima i sugrađankama, ali i cijelom hrvatskom narodu koji pokazuje da je, i u jeku pandemije koja je zadesila svijet, složan, human, solidaran, ujedinjen.”
U 17 sati publiku smo pozvali na prvo ukrcavanje u Vremensku kapsulu: kroz šetnju virtualnom izložbom “Vježbanje života”, a potom i drugo, u 22 sata, kad smo prikazali popularnu dramsku predstavu “Turbofolk” Olivera Frljića. Prije nego što su sjeli pred svoje ekrane prisjetiti se, ili po prvi puta vidjeti ovu kultnu riječku predstavu, roditelji su u 20 sati pospremili dječicu u krevet uz priču “Pale sam na svijetu” koja je u rukama glumca Hrvatske drame Nikole Nedića postala duhoviti animirani film!
Donosimo detalje online-izložbe te galeriju fotografija i videa. Pratite nas putem službene Facebook-stranice te ostalih društvenih mreža (Youtube, Instagram, Twitter). Naš online-program „Zajc uz vas“ se nastavlja!
“Vježbanje života” u prijelomnim trenucima riječke povijesti
Povodom premijere predstave “Vježbanje života – drugi put” u HNK Ivana pl. Zajca, planirane za 17. ožujka 2020., bila je organizirana izložba u Narodnoj čitaonici Gradske knjižnice Rijeka s arhivskom građom iz predstave iz 1990. te predstavljanjem vizuala nove predstave. Nekoliko dana prije planirane premijere riječko Kazalište, kao i ostatak svijeta, pogađaju mjere zaštite od virusa COVID-19, Kazalište se zatvara za publiku i premijera se, kao i izložba, odgađaju. Na linku možete proučiti dio arhivske građe koja je trebala biti predstavljena na izložbi.
Predstava “Vježbanje života” 19990. u tadašnjem Narodnom kazalištu “Ivan Zajc” bio je veliki povratak Nedjeljka Fabrija na scenu i u Rijeku nakon što je otišao s pozicije dramaturga kazališta i nakon što su sedamdesetih s repertoara maknute njegove predstave u Zadru koje su kritički govorile o komunističkom uređenju. Intendant Drago Crnčević, dramaturg Darko Gašparović, romanopisac Nedjeljko Fabrio, redatelj Georgij Paro i voditeljica propagande Loredana Gašparović bili su inicijalna ekipa velike predstave koja je obilježila riječku kazališnu i kulturnu povijest.
Taj susret povijesno-društvenog trenutka (godina previranja uoči Domovinskog rata) i poruke kazališne predstave koja propituje pitanja identiteta i nacionalnosti ostaje fenomen koji s godinama ne blijedi, naprotiv, poprima mitske karakteristike. Odjeku je pridonio i politički okvir koji se nazivao “programom stvaranja riječkog identiteta”: “Program stvaranja riječkog identiteta javlja se kao odlučan čin stabilizacije grada koji se može obnavljati samo kroz kulturu. Tiskana je “Povijest Rijeke” i izdano još desetak knjiga s temom grada i riječkog kraja. Primjeri koji pokazuju “tempo” kulturne obnove grada su i događaji pred nama. Krajem veljače dogodit će se kazališna premijera “Vježbanje života” možda najvećeg kulturnog projekta Rijeke poslije rata.” (Željko Lužavec, predsjednik skupštine Općine Rijeke, Novi list, 22.2.1990.).
Trideset godina kasnije, u godini Rijeke kao Europske prijestolnice kulture, na istu se scenu postavlja predstava “Vježbanje života – drugi put”, u novom političkom, društvenom i kulturnom kontekstu. Predstava je hommage prvoj predstavi, ali i novo čitanje Fabrija. Priča je to o Rijeci ispričana iz ženske perspektive i pričaju je i ženski likovi romana i glumice kao privatne osobe od kojih su mnoge igrale i u prvoj predstavi.
Nekoliko dana prije planirane premijere „Vježbanja života – drugi put“ riječko kazalište, kao i ostatak svijeta, pogađaju mjere zaštite od virusa COVID19, kazalište se zatvara za publiku i premijera odgađa.
