EVGENIJ ONJEGINU koprodukciji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu
Blazirani gost-plemić iz Petrograda, mladi pjesnik-romantičar, dvije sestre, ljubavno pismo, duel dvojice prijatelja, smrt, prolazak vremena, izgubljena ljubav – jednu od najpopularnijih opera izvan kanonskog talijanskog i njemačkog repertoara, Jevgenija Onjegina, Čajkovski je skladao prema kapitalnom djelu ruskog književnog romantizma, romanu u stihovima Aleksandra Sergejeviča Puškina. Nakon više od četvrt stoljeća, sedamlirskih prizora ove operne drame sentimenta vraća se u Rijeku, u suradnji s HNK Zagreb i poetskoj režiji Michał Znanieckog. Robert Kolar i Ljubomir Puškarić alterniraju u ulozi naslovnog junaka, a u drugim glavnim ulogama (Tatjana, Lenski, Olga) predstavljamo novu generaciju opernih solista.
Prva slika
Prva slika događa se na imanju vlastelinke Larine, koja ima dvije kćeri. Mlađa, Olga, tipična je predstavnica obitelji nižeg plemstva, u koju je zaljubljen mladi pjesnik Lenski. Starija, Tatjana, ima posve drugačiju narav od sestrine, skromna je i povučena, nimalo nalik ostalima. Kada Lenski na imanje dovede svojega susjeda Onjegina, koji se upravo vratio s putovanja svijetom, počinje se odmatati klupko sudbinskih događaja koji neće poštedjeti nijednoga od glavnih protagonista. Tatjana privuče Onjeginovu pozornost utoliko što je drugačija od svih u okruženju, a ona odmah u njemu vidi čovjeka kojega joj je sudbina namijenila i opčini se njime.
Druga slika
Posve neubičajeno za ono vrijeme, Tatjana upućuje Onjeginu pismo u kojemu mu izjavljuje ljubav, dajući pismo dadilji da mu ga dostavi.
Treća slika
Iako poznanstvo s Tatjanom Onjegina nije ostavilo posve ravnodušnim, kao ni pismo koje mu je poslala, on se ne želi prepustiti osjećajima. Prevlada njegov hladan i razborit um te on odbije Tatjanu, doduše sa žaljenjem, govoreći joj kako mora odrasti.
Četvrta slika
Ova slika na plesu kod vlastelinke Larine donosi zaplet. Kad ju je Onjegin odbio, Tatjani se srušio svijet. Ništa je više ne može razvedriti, niti ganuti njezinu dušu, pa ona ni ne čuje mladoga francuskog pjesnika Triqueta koji pjeva kuplete napisane njoj u čast. Onjegina, kojega je doveo Lenski, ljuti što svi pripovijedaju o njemu i Tatjani. Kako bi razbio dosadu u društvu koje mu ne odgovara, on udvara Olgi i ne uviđa koliko time vrijeđa Lenskoga. Dvojica se posvađaju, Lenski posve izgubi kontrolu i napadne Onjegina.
Peta slika
Lenski je pozvao Onjegina na dvoboj. Sluteći vlastitu smrt, razmišlja o životu koji će uskoro skončati, dok istodobno Onjegin razmišlja o situaciji u kojoj se našao. Lenski pada mrtav, a Onjegin je užasnut onime što je upravo učinio.
Šesta slika
Prolazi nekoliko godina. Na balu u veličanstvanoj sanktpeterburškoj palači Onjegin se dosađuje. Dolazi Tatjana sa svojim ostarjelim suprugom generalom, knezom Greminom i Onjegin odmah prepoznaje nekadašnju plahu seosku djevojku. Ona je ljepotica, prava otmjena dama i jedna od najblistavijih pripadnica visokog društva prijestolnice, kojoj se svi dive, a muž je obožava.
Sedma slika
Sada se Onjegin ludo zaljubio. Sada on piše pismo, sa strepnjom očekujući odgovor. Ali pismo ostaje bez odgovora. Ne može odoljeti i odlazi k Tatjani, bacajući se na koljena, izjavljuje joj žarku ljubav. Ona ga podsjeća kako ju je odbio, kad im je oboma, jedanput u prošlosti sreća bila nadohvat. Priznaje mu da ga voli, ali da nikada neće biti njegova i otpravlja ga zauvijek.
