Projekt „Naš odgoj” prva je suradnja Hrvatske drame sa studijem Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, za koji, inspirirana jednom od riječkih prešućivanih tema, onom o tinejdžerima hospitaliziranima u riječku Psihijatrijsku bolnicu „Lopača” radi navodnih poremećaja u ponašanju, tekst piše jedna od najperspektivnijih spisateljica mlađe generacije Vedrana Klepica. „Naš odgoj” nije rekonstrukcija tih događaja, već umjetnički odgovor na to kako se terapijske metode pretvaraju u traumu; što nam poručuju mladi s poremećajem u ponašanju odnosno tko određuje poremećaj i u odnosu na što, te zašto zajednica šuti. „Naš odgoj” kreira metaforički zatvoreni sustav koji se bavi pitanjem društvene stratifikacije i arbitrarnosti kojoj su mladi ljudi, prividno društveno problematični i delikventni, izloženi od strane apstraktnog nekoherentnog sistema kojega glavni cilj nije ući u srž problema jedne pogubljene generacije, nego ih isključivo kazniti. U društvu koje svoje okvire uspostavlja na dogmama, je li delikventnost jedini način suprotstavljanja?

TRAJANJE PREDSTAVE:

Predstava traje oko jedan sat i petnaest minuta.

PODJELA PO DANIMA

18.4.

ZINA: Romina Tonković
ANA: Anja Sabol
INJA: Gala Nikolić
IVANA HORVAT: Vanda Velagić
MARKO: Deni Sanković
SERGEJ: Mario Jovev
JELENA KOVAČ: Sara Blažić
IVA: Biljana Torić
DOMAGOJ: Aleksandar Cvjetković
ANINA MAJKA: Tanja Smoje (video)
IVANINA MAJKA (Gđa. Horvat): Anastazija Balaž (video)
IVANIN OTAC (G.Horvat): Dražen Mikulić (video)

21.4.

ZINA: Ana Marija Brđanović
ANA: Anja Sabol
INJA: Gala Nikolić
IVANA HORVAT: Vanda Velagić
MARKO: Deni Sanković
SERGEJ: Martin Grđan
JELENA KOVAČ: Marta Čaržavec
IVA: Biljana Torić
DOMAGOJ: Aleksandar Cvjetković
ANINA MAJKA: Tanja Smoje (video)
IVANINA MAJKA (Gđa. Horvat): Anastazija Balaž (video)
IVANIN OTAC (G.Horvat): Dražen Mikulić (video)

23.4.

ZINA: Romina Tonković
ANA: Sendi Bakotić
INJA: Nataša Veselinović
IVANA HORVAT: Tonka Mršić
MARKO: Ivan Čulo
SERGEJ: Mario Jovev
JELENA KOVAČ: Sara Blažić
IVA: Biljana Torić
DOMAGOJ: Aleksandar Cvjetković
ANINA MAJKA: Tanja Smoje (video)
IVANINA MAJKA (Gđa. Horvat): Anastazija Balaž (video)
IVANIN OTAC (G.Horvat): Dražen Mikulić (video)

24.4.

ZINA: Ana Marija Brđanović
ANA: Sendi Bakotić
INJA: Nataša Veselinović
IVANA HORVAT: Tonka Mršić
MARKO: Ivan Čulo
SERGEJ: Martin Grđan
JELENA KOVAČ: Marta Čaržavec
IVA: Biljana Torić
DOMAGOJ: Aleksandar Cvjetković
ANINA MAJKA: Tanja Smoje (video)
IVANINA MAJKA (Gđa. Horvat): Anastazija Balaž (video)
IVANIN OTAC (G.Horvat): Dražen Mikulić (video)

15.5.

ZINA: Ana Marija Brđanović
ANA: Sendi Bakotić
INJA: Nataša Veselinović
MARKO: Deni Sanković
SERGEJ: Martin Grđan
IVANA HORVAT: Tonka Mršić
JELENA KOVAČ: Marta Čaržavec
IVA: Biljana Torić
DOMAGOJ: Aleksandar Cvjetković
ANINA MAJKA: Tanja Smoje (video)
IVANINA MAJKA (GĐA. HORVAT): Anastazija Balaž (video)
IVANIN OTAC (G. HORVAT): Dražen Mikulić (video)

16. 5.

17. 5.

ZINA: Ana Marija Brđanović
ANA: Anja Sabol
INJA: Gala Nikolić
MARKO: Deni Sanković
SERGEJ: Martin Grđan
IVANA HORVAT: Vanda Velagić
JELENA KOVAČ: Marta Čaržavec
IVA: Biljana Torić
DOMAGOJ: Aleksandar Cvjetković
ANINA MAJKA: Tanja Smoje (video)
IVANINA MAJKA (GĐA. HORVAT): Anastazija Balaž (video)
IVANIN OTAC (G. HORVAT): Dražen Mikulić (video)

Tekst ravnateljice Hrvatske drame

„Slušaj, dijete! Što ćemo s tobom?
A otkud da ja znam, stavi me negdje drugdje.“

Nije lako biti mlad 2018. godine. Na tebi se skupljaju pristojni politički poeni, ali o njihovim posljedicama nemaš pravo odlučivati. Svi ti govore da je pred tobom budućnost, ali pri tom zaboravljaju da ti imaš i konkretnu sadašnjost. U toj sadašnjosti možda još ne znaš što hoćeš, ali sasvim ti je jasno što nećeš, iako je sasvim ok i ne htjeti ništa. Uočavaš pogreške sistema, ali sistem je fiktivan i dalek. Voliš svoje roditelje, ali im opet i zamjeraš, jer rijetko priznaju svoje greške, pa zašto onda i ti ne bio igrao mimo pravila.
Mladi – roditelji – sistem, tri su krajnje točke, koje Vedrana Klepica, jedan od najzanimljivijih glasova suvremenog hrvatskog dramskog pisma spaja u tekstu „Naš odgoj”. Ironičnim odmakom, te vještom i autentičnom dramskom rečenicom ulazi u svijet onih za koje deklarativno tvrdimo da na njima svijet ostaje, ali ih ipak još uvijek držimo negdje sa strane, jer njihovo vrijeme tek dolazi, a mi radimo sve da im pokažemo kako život ipak nije lagan, iako bi ponekad mogao biti lijep. Režija Renate Carole Gatice, redateljice specifične i prepoznatljive kazališne estetike, znalački iščitava raslojavanje tog trokuta, stvarajući sa svojim autorskim timom i u suradnji sa studentima 3. godine studija Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, te glumcima HNK Ivana pl. Zajca, predstavu koja ima potencijal generacijskog statementa.
Zina, Ana, Inja, Marko i Sergej sastaju se i rastaju po igralištima, parkovima, klupicama i bircevima, prepoznajemo ih i voljeli bismo da jednog dana od njih nešto bude, ali za sada im se samo smješkamo. Ivana je pak nestala i nema je već tjedan dana. Realno nitko ništa ne zna, ali dok nagađaju što joj se i zašto dogodilo, pitaju se jesu li možda svi, nekim krivim pogledom, lošom šalom ili čudnom porukom sudjelovali u njenom nestanku. I pri tome se osjećaju nemoćno. A oni koji bi im trebali predstavljati autoritet, nemaju odgovore. A htjeli bi ih imati.
Nije lako biti mlad 2018. godine, jer i onim starijima nedostaje čvrsto uporište. Ključne odluke donijeli su prekasno, još uvijek pokušavaju definirati što bi to točno bila odgovornost i na koji se način gradi to bolje sutra koje su svojoj djeci obećali. Od stavova su odustali, na izborima su krivo glasali, ideale su im pojele rate kredita, a ni voljeti baš više ne znaju, ili možda nemaju vremena. I njih je strah. A „kad si okružen ljudima koje je strah i tebe počne biti strah.“
No, „Naš odgoj” nije predstava o strahu. Ona je prije svega predstava koja pokušava obuhvatiti cijelu širinu odgovora na pitanje zašto nam je uvijek lakše kazniti nego razumjeti – sebe, roditelje, sistem. Jer svi smo uvijek istovremeno krivi, ali i oni kojima je napravljeno nešto krivo. A možda krivca uopće nije potrebno tražiti, ponekad je dovoljno samo sjesti i slušati. I sebe i Drugog.

Jelena Kovačić
Ravnateljica Hrvatske drame

Tekst dramaturginje - Glas mnoštva

„Glas koji ima ono transindividualno koje subjektu nedostaje, ali ima i manjak onog individualnog koje je subjektu nužno“.

Za likove / subjekte koji se pojavljuju u tekstovima Vedrane Klepice neki će reći da nemaju jedinstven glas, odnosno da se ne razlikuju po specifičnim karakteristikama koje ih onda posljedično dovode do dramskog sukoba preko kojeg možemo prepoznati uspjeh nekog dramskog teksta i virtuoznost dramskog pisca u stvaranju zapleta. Pojednostavljeno, neki će reći da se svi likovi čine kao jedan lik koji govori istim glasom. Povijesno gledano, takve formalne odluke nisu nikakva novost. Možda je važno podsjetiti se na to da dramska literatura već dugo ne pokazuje interes prema stvaranju likova nego „govornih lica“ koja utjelovljuju ideju mnoštva neovisno o tome što ih se označava kao likove. To mnoštvo kod Klepice, a i mnogih drugih prepoznaje se u nekonzistentnosti iskaza likova: u jednom se trenutku lik predstavlja kao zagriženi borac protiv pobačaja, a već u drugom trenutku progovara kao žrtva školske pucnjave.

Ono se čini kao jedan glas jer predstavlja kompleksnost mnoštva, ili ako hoćete kompleksnost demokratskih odnosa. „Glas koji u mnoštvu ‘krvari’ i sa mnoštvom ‘anonimno’ trpi.“ Stoga, glavni likovi nisu niti Zina, niti Domagoj niti Ivana. Glavni lik je društveno-politička struktura u kojoj se ti likovi koprcaju.

Ali kako režirati slike „mnoštva“ ili „strukture“? Što glumac tu može igrati i na koje načine? Hoće li si dopustiti psihologizaciju lika i što kada se tekst odupire upravo tome – psihologizaciji lika?

Renata Carola Gatica je uspjela iskoristiti tenziju između pisanog teksta i žive izvedbe i učiniti kazalište za mlade jednako tematski relevantnim, kao i formalno kompleksnim, dok su glumci studija „Gluma i mediji“ Klepičin tekst iskoristili kao izvrsnog sugovornika za raslojavanje našeg vremena stvorenog na stupovima nečijeg odgoja. Svi smo se snašli.

Osim nas.

Nataša Antulov
dramaturginja

Iz medija

Kritikaz-Razumiju li se naraštaji?

Arteist-Vedrana Klepica: U našem balončiću često zaboravimo da smo zemlja malih sredina i radnika

Kanal Ri-NAŠ ODGOJ

Studentski.hr-Iz života studenata glume: „Mi se učimo biti skromni u tom jednom procesu, mi smo samo jedan mali dio slagalice“

Kanal Ri-KAZALIŠNI SABOR: ZA ŠTO STE NAS ODGOJILI?

Novi list-“Naš odgoj” Renate Carole Gatice: Svi su žrtve sustava

Rijecanin.rtl.hr-(FOTO) U Rijeci premijera drame o tinejdžerima hospitaliziranima u „Lopači”!

Showbizzmagazin-Premijera predstave “Naš odgoj”: Za što ste nas odgojili?

Scena.hr-Naš odgoj: Za što ste nas odgojili?