VJEŽBANJE RAZLIČITOSTI DRAME S IDENTITETOM
Nova sezona nadograđuje onu prethodnu, u kojoj smo započeli vježbati različitost otvarajući teme koje su duboko ponirale u pitanje identiteta nas i naše publike: rodnog identiteta, etničkog identiteta, povijesnog identiteta, klasnog identiteta i seksualnog identiteta. „Michelangelo“, „Lolipop“, „Regoč“, „Sunset Boulevard“ i „Leica format“ redom su predstave koje su tematski posvećene nekad bolnom, često vrlo složenom, ali svakako uvijek promjenjivom pitanju identiteta.
Različitost i raznolikost ogleda se u našim novim naslovima: od „Prave komedije“ u kojoj se susreću potpuno različiti autorski potpisi poput onog Zijaha Sokolovića i Matije Ferlina, kao i Saše Anočića i Jelene Lopatić, preko nemogućih umjetničkih praksi koji nam donosi BADco., do urnebesne „Gospođe ministarke“; u predstavama za djecu i mlade, od snovitog „Malog princa“ u režiji Renate Carole Gatice do tragičnog „Kralja Edipa“ u režiji Luciana Delprata. Kao vrhunac sezone, u sklopu Rijeka 2020 – Europske prijestolnice kulture programa, Hrvatska drama zajedno s Talijanskom dramom, napokon ponovno čita „Vježbanje života“.
Različitost žanrova i formi, tema i estetika, našoj će publici otvoriti priliku za kazališna iskustva, a našem ansamblu postaviti izazov da pokaže što ga čini toliko posebnim. Hrvatska drama fokusirat će se upravo na nestalnost njihova glumačkog identiteta, procese tranzicije i graničnosti, njihov puni umjetnički potencijal. Ansambl koji je kroz svoj razvoj surađivao s najrazličitijim autoricama i autorima te pridonosio posve različitim poetikama, izrastao je u ansambl bez predrasuda i bez straha od nepoznatog u umjetničkom stvaranju, što je iznimno rijetko budući da je priroda grupe da s vremenom postaje opreznija, konzervativnija i nepovjerljivija. Možda je do lučkog grada, možda je do melankolične kiše, možda je zbog njih samih, ali ovaj ansambl nikada nije bio snažniji i kreativniji.
Istovremeno, ansamblu Hrvatske drame pridružio se još jedan ansambl: „Peti ansambl” koji je osvojio riječku publiku izvedbom predstave „Potomci, divovi, bogovi“. Riječ je o ansamblu kojeg je kolumnist Novog lista, Branko Mijić, opisao kao nešto „najbolje što se Rijeci i Hrvatskoj moglo dogoditi“.
Uzimajući u obzir te male kazališne zajednice koje nazivamo ansamblima, Hellmuth Plessner, njemački filozof i sociolog određuje conditio humana kao odmak čovjeka od sebe samog, sposobnost da se prepozna iz vanjske pozicije gledanja, one nasuprot sebi samom, odnosno nekom drugom kojeg prepoznaje iz te pozicije promatranja. Kazalište svoj temelj pronalazi upravo u tom stanju – stanju stvaranja i iskušavanja sebe kao nekog drugog, predstavljanja sebe u paleti mogućih, različitih identiteta.
Renata Carola Gatica, ravnateljica Hrvatske drame
&
Nataša Antulov, dramaturginja Hrvatske drame
