Premijera NAPUDRAJ JOJ LICEThomas Adès
Riječki simfonijski orkestar
Koprodukcija sa Slovenskim komornim glazbenim gledališčem i Cankarjevim domom u Ljubljani
U dogovoru s Faber Music, London
Libreto: Philip Hensher
„Napudraj joj lice” iz 1995. godine jedna je od najzanimljivijih i najprovokativnijih modernih komornih opera, a oduševljenje kritike i publike učvrstilo ju je kao moderni operni klasik. Glavna junakinja stvarna je osoba – Ethel Margaret Campbell, vojvotkinja od Argylla. Pripadnica škotskog plemstva, najpoznatija je po skandaloznoj brakorazvodnoj parnici iz 1963. kada je njezin drugi suprug Ian Campbell, vojvoda od Argylla, otkrio intimne polaroid fotografije. Njezini su seksualni podvizi punili stranice tabloida u Velikoj Britaniji 1963. Snažna, eksplicitna priča o padu aristokratkinje, nezasitne fatalne žene, kroz eleganciju i dekadenciju vremena te raskalašeni humor libretista Philipa Henshera.
„… skladatelj majstorske tehnike. Od tango uvertire do tango završetka, na rubu vlastitog sjedala pokušavate uhvatiti što je više moguće od plodnog, dinamičnog, živopisno urezanog i instrumentalno neobuzdanog detalja partiture koja pršti životom .“
The Sunday Times, Paul Driver
„… zapanjujuće napredan… blistav briljantan dodatak u redovima suvremenog glazbenog kazališta…“
San Francisco Examiner, Allan Ulrich
„Adèsov inventivni šarm je neodoljiv, a njegova orkestracija čarobna.“
The Daily Telegraph, Rupert Christiansen
„…Događaji se odvijaju tako brzo, a glazba se mijenja bez napora toliko da se cijela partitura čini čudesno koherentnom… Adès samo jednom gestom – lupi pizzicato bas, klaster – govori rječito kao najsloženiji harmonijski niz… pisanje instrumentala snage i mašte kakvo već dugo nismo čuli nigdje, a kamoli u operi.“
The Guardian, Andrew Clements
„… Napudraj joj lice rijetka je moderna opera koja vas tjera da kad izađete van imate melodije na usnama… Nije više fer nazivati ga čudom od djeteta; postao je, u dobi od dvadeset i šest godina, glavni pokretač engleske glazbe. Njegov je rad izazvao gotovo potpunu kapitulaciju kritičkog i popularnog mišljenja… Adès ima ekstrovertnu raskoš velikog opernog skladatelja.’
The New Yorker, Alex Ross
„… djelo je sjajno… u Adèsovoj rodnoj Engleskoj hvaljeno je kao jedna od najboljih opera 90-ih. Njegova premijera na pozornici u SAD-u pokazala je zašto.“
USA Today, David Patrick Stearns
„… razvija se s vitalno i sigurno što karakterizira rođenog majstora.“
Atlantic Monthly, Austin Baer
„… lukavo, a suptilno i elegantno povezan s Adèsovom izuzetno živopisnom i virtuozno inventivnom partiturom, s briljantnom mješavinom iz doba jazza i hommage je Bergu i Stravinskom…”
The Daily Telegraph, Rupert Christiansen
Vojvotkinja Margaret u svojem odrazu traži sebe, svoj pravi, autentični izraz. Ogledalo su vrata u njezin unutarnji svijet. Njezina prava priroda krije se iza lažne slike femme fatale koja svojom fizičkom ljepotom dominira muškarcima. Svaki put kad se vojvotkinja pogleda u ogledalo, ona dolazi u kontakt sa svojom unutarnjom ženom. Unutarnja žena od vojvotkinje zahtijeva autentičnost i istinu. Ona želi da Margaret živi sebe i svoju bit, ona želi slobodnu i sretnu Margaret.
U nemogućnosti da se oslobodi starih navika i načina ponašanja, vojvotkinja daje podršku svojem lažnom ja. Otpuštanje starog bio bi uvjet za napredak i transformaciju. Margaret, s druge strane, skriva svoju pravu prirodu i time samu sebe osuđuje na propast.
Jedini smisao svog života vojvotkinja vidi u materijalnim i fizičkim užicima. Odgojena je s idejom da je bogatstvo može učiniti sretnom. Njezinu čežnju za materijalnim obiljem i tjelesnim užicima shvaćam kao lijek za unutarnju prazninu i strah od suočavanja sa samom sobom. Vjerojatno se tako na nesvjesnoj razini štiti od vlastite nesigurnosti. Budući da su sva vanjska zadovoljstva prolazna, vojvotkinja postaje zatočenica same sebe. Nalazi se u začaranom krugu ovisnosti. On želi sve više i više. Materijalno obilje, u koje nepokolebljivo vjeruje, dugoročno joj ne može donijeti sreću i unutarnje zadovoljstvo, već je vodi u zatočeništvo, neslobodu i propast. Sve oko nje je velika laž. Sjaj oko nje je lažan, a njezina stvarnost samo je iluzija. Hoće li vojvotkinja prepoznati svoj pravi odraz u ogledalu?
„…jedan od najuspješnijih glazbenika današnjice“
New York Times
„…izvanredan međunarodni doseg njegova rada, koji ga je učinio jednim od najpriznatijih glazbenika našeg vremena.”
Povjerenstvo prestižne nagrade „Granice znanja“ zaklade BBVA za glazbu i operu
Skladatelj, dirigent i pijanist, rođen je u Londonu 1971. godine, studirao je klavir na Guildhall School of Music & Drama te na King’s College u Cambidgeu.
Njegova komorna opera „Powder her face“ („Napudraj joj lice“) iz 1995. izvodila se diljem svijeta, a njegovu „The Tempest“ („Oluja“) naručila je londonska Kraljevska operna kuća, a potom je igrala u mnogim međunarodnim opernim kućama uključujući i onu njujoršku, Metropolitan Operu gdje je snimljen DVD za Deutsche Grammophone koji je kasnije osvojio nagradu Grammy. Adèsova treća opera prema filmu Luisa Buñuela „The Exteminating Angel“ („Anđeo uništenja“) premijerno je izvedena na Salzburškom festivalu u srpnju 2016. godine, a potom u Londonu, New Yorku i Kopenhagenu.
Između 1993. i 1995. Adès je surađivao s orkestrom Hallé, producirajući „These Premises Are Alarmed“ za otvaranje Bridgewater Halla 1996.
„Asyla“ (1997.) je napisana za Sir Simona Rattla i CBSO.
Godine 2005. je premijerno izveden Adèsov violinski koncert „Concentric Paths“ s Anthonyjem Marwoodom i Europskim komornim orkestrom, na Berlinskom festivalu Festspiele i BBC Proms. Njegova komorna glazba uključuje klarinetski kvintet „Alchymia“ (2021.), dva gudačka kvarteta „Arcadiana“ (1994.) i „The Four Quarters“ (2010.), Klavirski kvintet (2000.) i „Lieux retrouvés“ (2009.) za violončelo i klavir.
„Tevot“ (2007.) naručili su Berlinska filharmonija i Carnegie Hall, dok je koncert za glasovir s pokretnom slikom „In Seven Days“ praizveden u Londonu i Los Angelesu.
„Polaris“ (2011.) je praizveo Simfonijski orkestar Iz Novoga svijeta s Michaelom Tilsonom Thomasom u Miamiju, a kasnije je hvaljenu koreografiju napravio Crystal Pite, kao dio cjelovečernjih Adèsovih djela u Sadler Wellsu. Osim njega i Waynea McGregora, koreografi koji su radili na Adèsovu glazbu su Karole Armitage, Kim Brandstrup i Ashley Page. „Totentanz“ za mezzosopran, bariton i veliki orkestar praizveo je 2013. Simfonijski orkestar BBC-ja.
Kao dirigent, Adès se redovito pojavljuje s Filharmonijom Los Angelesa, Londonskim simfonijskim orkestrom, Royal Concertgebouwom i Orkestrom Finskog radija. Bio je inauguracijski umjetnički suradnik Bostonskog simfonijskog orkestra koji je praizveo njegov Koncert za klavir i orkestar s Kirillom Gersteinom kao solistom u ožujku 2019. Ostala djela uključuju „Dawn“ za orkestar na bilo kojoj udaljenosti (2020.), „Shanty – over the Sea“ za gudače (2020.) i „Märchentänze“ za solo violinu i klavir/orkestar (2021.). „Air – Homage to Sibelius“ za violinu i orkestar premijerno je izveden na Festivalu u Luzernu 2022. gdje je Adès bio rezidencijalni skladatelj.
Adès je osvojio brojne nagrade, uključujući Glazbenu nagradu „Léonie Sonning“ 2015., Nagradu „Leoš Janáček“ i Nagradu „Grawemeyer“ (2000.), čiji je bio najmlađi dobitnik ikada. Osvojio je 2023. godine prestižnu nagradu „Granice znanja“ zaklade BBVA za glazbu i operu. Pridružuje se popisu slavnih dobitnika nagrada u toj kategoriji, uključujući svog mentora Györgyja Kurtága, Arva Pärta, Stevea Reicha i Pierrea Bouleza.
Dobitnik je ordena reda britanskog carstva (CBE) u čast Kraljičinog rođendana 2018. Adès je bio umjetnički direktor Aldeburškog festivala od 1999. do 2008. godine. Predaje klavir i komornu glazbu na Međunarodnom glazbenom seminaru, Prussia Cove.
Priredila Andrea Labik
Partner mediatico / Medijski pokrovitelj
