Premijera FAHRENHEIT 451

Ray Bradbury

Svijet Fahrenheita 451 dogodio se prekapacitiranjem dostupnosti informacija, fiktivnim slobodama odabira, napretkom tehnologije koju čovjek teško prati i prilagođava se. Dogodio se bez proglasa, iz naroda, automatski. Količina sadržaja dovela je do toga da odabiremo ništa, da odaberemo isključiti se. Počeli smo komprimirati znanje da bismo ga lakše probavili, počeli smo ubrzavati tehnologiju da bismo je što više koristili. Svako vrijeme pronaći će prijetnju ljudskog bezumlja na koju Bradbury ukazuje, ali iz trenutne perspektive, jedini aktualniji trenutak za postaviti ovaj naslov od današnjeg bio bi vjerojatno sutra.

Kao i kod mnogih dramatizacija romana, najveći izazov u ovom projektu je uspjeti prikazati na sceni filmičnost, rapidnu izmjenu prostora i skokove u vremenu koje su upisane u sam roman. Cilj je izbalansirati poetičnost i mudrost ovog romana s dinamikom koju kazališna scena zahtijeva.

U pričama znanstvene fantastike često vidimo svijet potpuno drugačiji od trenutnog, s nekim većim vremenskim odmakom kojeg takva preobrazba podrazumijeva. Fahrenheit 451, možda i više od drugih djela slične tematike, ističe kako takva preobrazba počinje, kako splet sitnica pokreće tlo pod našim nogama prije nego što smo toga svjesni, kako drugačije doba mnogo lakše (ali i nasilnije) nastupa nego što nam naš komfor dopušta da mislimo.

Kako je raditi s Ivanom Penovićem?

S Ivanom Penovićem sam imao priliku raditi kada je režirao jedan od desetominutnih komada u omnibusu „Prava komedija” i to mi je ostalo u sjećanju kao proces u kojem je bilo vrlo lako uživati. Ivan se sada vratio u Rijeku režirati „Fahrenheit 451“ i već sam u startnoj fazi procesa uspio dobiti dojam kako je riječ o redatelju s kojim je vrlo inspirativno, zabavno i lako raditi. Već na čitaćim probama oduševila me njegova oštroumnost, načitanost i elokvencija, kojima nevjerojatnom lakoćom prodire u srž materijala, kojeg zatim zavidnom sposobnošću artikulacije svojih ideja te istančanim razumijevanjem glumačkog procesa, prenosi glumcu i ostavlja širok spektar materijala s kojim glumac može raditi. Probe vodi samouvjereno, točno zna što radi, a ujedno je i otvoren za nove ideje i time zadobiva povjerenje, otvorenost i interes glumaca. Ukratko, uživam.

Misliš li da bi ovaj naslov mogao privući mladu publiku, pogotovo s obzirom na to da je riječ o lektirnom naslovu?

Upravo zato što je to lektira, mlađe će generacije, da ne moraju čitati roman doći na predstavu, nakon koje će htjeti pročitati ne samo „Fahrenheit 451″, već i mnoge druge knjige.

Zašto pogledati „Fahrenheit 451“?

„Fahrenheit 451“ nudi distopijsku viziju svijeta u kojem živimo. To je znanstveno-fantastična vizija vremena koja, kad primijetimo sličnosti s našim vremenom, prestaje biti toliko znanstveno-fantastična. Svijet u kojem su klasici svedeni na sažetke sažetaka. Svijet gdje je brza dostupnost informacije bitnija od vjerodostojnosti informacije. Svijet u kojem je obitelj svedena na interaktivni program na ekranu. Svijet u kojem se toliko juri da se reklamni panoi produžuju kako bi ih vozač stigao pročitati. Svijet u kojem je znanje toliko filtrirano da se pale knjige i time postaje nepotrebno učiti išta drugo osim tipkanja po ekranu. Svijet u kojem se emocionalni svijet čovjeka zamjenjuje za niz kratkotrajnih užitaka. „Fahrenheit 451“ nudi takvu budućnost. Iako je pisan 1953., roman ukazuje na budućnost u koju se danas čini zastrašujuće mogućim zaglibiti. Stoga smatram da je izuzetno bitno doći pogledati predstavu i upoznati se s djelom.

Kako doživljavaš lik Guya Montaga?

Lik Guya Montaga doživljavam kao čovjeka čiji je bogati emocionalni i misaoni svijet potisnut i zatočen u okovima vremena u kojem živi. Žrtva je nametnutog i ukorijenjenog režima i općeprihvaćenog načina života gdje filtriranje znanja, cenzura i zabava sputavaju čovjekovu kretivnost, originalnost i misaonost te onemogućuje propitkivanje i kritičko razmišljanje čineći ih pojmovima negativnog predznaka. U takvom svijetu on je spaljivač knjiga koji isprva bez propitkivanja provodi rigorozne zakone. Slijedom događaja i okolnosti postaje uvjeren da u tim knjigama mora biti „nečega” te počinje gajiti interes prema njima. Počinje protuzakonito čitati i očigledno se mijenja. Određene emocije i spoznaje doživljava po prvi put. U vrtlogu intenzivnih novih misli i spoznaja postaje zanesen silnim interesom za knjigama i znanjem, ali time postaje i jedan od prijestupnika kojima je do jučer palio kuće. Neće biti jednostavno.

Članovi ste našega Riječkog simfonijskog orkestra te smo navikli vezati vas uz izvođenje klasične glazbe. Kako je bilo skladati glazbu za dramsku predstavu? Imate li prethodnih sličnih iskustava ili ovo je nešto posve novo?

Orkestar je vrlo veliki ansambl pa pojedinac prođe nezapaženo, to je pravi timski rad. Skladanje i sviranje u malim sastavima kao što je naš duo također je glazbeno iskustvo, ali posve je drugačije. I prije nego što smo se upoznali, obojicu nas je zanimalo proširenje glazbenih vještina na više multidisciplinarnih načina. U „Fahrenheitu 451“, što se glazbe tiče, uspjeh ili neuspjeh u potpunosti leži na našim ramenima i sviđa nam se ovaj rizik, jako!

Ponekad je bilo stresno zbog utrke s vremenom, rokovi su prilično kratki, a tek kada predstava bude u potpunosti gotova, trebat ćemo rezati, odnosno produljivati zapise, ili pisati nove, ako prethodni ne budu funkcionirali. Međutim, zaista uživamo u cijelom procesu.

Obojica imamo iskustva u suradnji s glumcima i plesačima, ali to je bila ili improvizacija, primjerice u online projektu „Zajc uz vas: Zajčić za laku noć“ , ili pak pisanje glazbe. Sada smo morali spojiti i jedno i drugo.

Predstava „Fahrenheit 451“ prema istoimenomu književnom klasiku Raya Bradburyja prikazuje svijet budućnosti koji podrazumijeva napredak tehnologija i dostupnost obilja informacija. Na koji ste način taj vremenski odmak isticali putem glazbe? Znači li to da ste se i kod stvaranja glazbe koristili danas dostupnim suvremenim tehnologijama?

Drago nam je što ovo pitate. Bradburyjev roman izvrstan je primjer dobro napisane fikcije i prognoze budućnosti koja nakon 60 godina izgleda kao apsolutna stvarnost, a ne fikcija. Penović je od početka želio u glazbi spoj starog i novog, dok su u Bradburyjevom romanu tradicije, osobito svi oblici umjetnosti, ili izgubljene ili zabranjene.

Sve nas je to dovelo do odabira retrofuturizma kao smjera u žanru. Koristili smo tradicionalne instrumente Afrike i Bliskog istoka zajedno s europskom tradicijom, a sve je obojeno novim glazbenim tehnologijama, sintisajzerima, električnim efektima, loop-pedalama…

Volite li inače znanstvenu fantastiku? Što vas je inspiriralo?

Zapravo je smiješno što ju obojica volimo! Od svemirskih avantura do distopične budućnosti, preko znanstveno-realistične budućnosti. Inspiracija je, naravno, došla iz knjiga i filmova. Nismo imali orkestar za snimanje, pa smo ideje prilagođavali svojim mogućnostima. Dakle, John Williams od početka nije bio opcija 😊. Možda Hans Zimmer, Vangelis ili Hildur Guðnadóttir.

Kakva je bila suradnja s redateljem i dramaturgom predstave Ivanom Penovićem? Je li vam blizak njegov način kreacije?

S Ivanom Penovićem smo se prvi put sreli prije dvije godine tijekom rada na omnibusu “Prava komedija”. Iako nismo neposredno surađivali, to jest na njegovom dijelu predstave, imali smo priliku upoznati ga i vidjeti njegov način rada.

Odmah nakon što smo dobili ponudu skladati glazbu za „Fahrenheit 451“ krenule su probe predstave. Dolazili smo na probe kako bi vidjeli tajming i značenje svake scene koju smo trebali uglazbiti. U ovom projektu prilagođavali smo se široj slici. Svaki put kad bismo nešto snimili na klaviru s violinom, pustili bismo redatelju i čekali njegovo odobrenje ili savjete za eventualnu promjenu.

Bilo nam je zadovoljstvo raditi s Ivanom jer je davao zanimljivu analizu Bradburyjevog romana, kako ga on vidi i želi tumačiti. Tako je među temeljnim glazbenim ciljevima bilo pronaći glavnu melodijsku liniju koja bi uz varijacije pratila put i razvoj glavnog lika Guya Montaga.

Na koji način ste podijelili uloge međusobno? Radi li se o zajedničkom skladanju ili je svaki od vas stvarao određene dijelove?

Zajedno smo sjedili za klavirom ili koristili violinu, marimbu i druge udaraljke te improvizirali uz tekst. Snimili bismo više uzoraka, a onda bismo birali ono najbolje. Čak i nakon što bi svatko od nas otišao kući i radio sam, na daljinu smo međusobno razmjenjivali ažuriranja vezana uz glazbu. Kao što vidite, čak i odgovaramo na pitanja zajedno 😊.

I naravno, veliku ulogu u ovom procesu ima Saša Predovan, tonski inženjer našeg Kazališta, koji nam je strpljivo pomagao u realizaciji svih ideja, u snimanju, montaži i osmišljavanju istih.

Dakle, gledateljice i gledatelje na predstavi „Fahrenheit 451“ očekuje glazba retrofuturističkog žanra. Hoćete li nešto poručiti publici koja će doći na predstavu?

Tako je, retrofuturizam s elementima distopijske filmske glazbe bio bi dobar opis žanra. No, teško nam je klasificirati glazbu. Publici preporučamo da nastoji sve sagledati na svoj individualan način, jer svatko od nas prihvaća i odbija, voli i mrzi različite stvari.

Posebno bismo predstavu preporučili srednjoškolcima jer je to dobra prilika vidjeti vizualizaciju romana s glumcima, glazbom, dekoracijama i svjetlom. I nadamo se da će nakon gledanja predstave biti zainteresirani za čitanje Bradburyjevog romana, ako dosad nisu 😊.

Razgovarala Julia Vazniak

Ray Bradbury imao je 15 godina kada je Hitler na ulicama Berlina organizirao paljenja nepoželjnih knjiga. Taj se događaj duboko utisnuo u dušu mladića kojemu su knjige bile najvažniji učitelji, njegovi heroji. Bio je zaljubljen u knjižnice. Doznao je tada i da se najveće blago antičkog svijeta, svo znanje sačuvano u knjižnicama kozmopolitskog grada znanosti i kulture, Aleksandrije, palilo prije 5000 godina. Pomislio je da ako se takvo što moglo dogoditi u jednoj Aleksandriji ili u jednom Berlinu, može se dogoditi bilo gdje, bilo kada. Događa se i danas.

Fahrenheit 451 napisao je Ray Bradbury u Americi, njegov jedini roman znanstvene fantastike objavljen je 19. listopada 1953. godine, nedugo nakon što su nacisti palili knjige, a onda i ljude. Nakon Drugog svjetskog rata, tijekom Druge crvene preplahe (Second Red Scare), vladala je u Americi politička i kulturna paranoja. Te 1950-e bile su godine nakon Hirošime i Nagasakija, eskalirala je utrka u naoružanju, budućnost je izgledala očajno. Ljudi su se bojali vlastite sjene. Mnoge zabranjivane knjige tada su uklonjene s polica, prijetila je opasnost da se organiziraju paljenja, proganjani su pisci. Stvari su se na sreću tijekom godina ipak kretale u boljem smjeru, ali Bradbury je zabilježio i komentirao što bi se dogodilo da smo se prepustili i otišli predaleko u onom drugom smjeru uništavajući sami sebe. Jedna od inspiracija za djelo i glavni lik bila je situacija kada je s prijateljem piscem šetao ulicom. Zaustavio se policijski auto, izašao je policajac i upitao ih što rade. Bradbury je objasnio kako su u šetnji i da jednostavno samo „stavljaju nogu ispred noge“. Policajcu se to nije svidjelo i ljutito je upozorio: „Nemojte to ponoviti!“. Bradburyja je to razbjesnilo, počeo je zamišljati svijet i vrijeme u kojem se svakoga, i onoga tko samo hoda smatra zločincem. Nastao je tako Guy Montag.

Kada je riječ o književnom klasiku Fahrenheitu 451, čak i onima koji ga nisu pročitali, obično je prva asocijacija knjiga u plamenu i goruća vladina cenzura. Priča je to o distopijskoj budućnosti u kojoj je vlada zabranila knjige koje glavni lik, Guy Montag spaljuje – to je doista njegov legalan posao od kojeg živi.

Autor Ray Bradbury posljednje godine života nastojao je ispraviti interpretaciju da je Fahrenheit 451 priča o vladinoj cenzuri i naglašavao kako televizija uništava interes za čitanjem, „TV pretvara ljude u imbecile“, smatrajući kako je „TV uglavnom smeće“. Opisuje televiziju kao medij koji daje činjenice, umjesto znanja i dodaje: „Natrpaju vas toliko beskorisnim informacijama da se osjećate punima“. Niti radio mu nije bio osobito drag. Govorio je o „rastućem nedostatku pažnje“ što čini gotovo nemogućim da ljudi ponovno sjednu i unesu se u priče, u romane. Bojao se da će ljudi čitati samo naslove, da će riječi zamijeniti emotikonima, bojao se gubitka pamćenja. Danas su društvene mreže čuvari naših sjećanja, emocija, snova i činjenica. A u toj situaciji, lako je manipulirati nama. Predvidio je tako i lažne vijesti i alternativne činjenice. Virtualni svijet postaje sve dominantniji, posjedovanje knjiga pritom je čin pobune. Knjiga u rukama ne može se pratiti izvana, ne može je nitko mijenjati, ne može je nitko hakirati. Bojao se da će ljudi prepustiti svoju privatnost i slobodu tehnološkim tvrtkama, da smo kulturnu baštinu i znanje odlučili povjeriti digitalnim arhivima, da glasamo za političke i ekonomske sustave kako bismo bili sretni, a ne promišljeno informirani. Za odustajanje od čitanja koje je primijetio u društvu i iz kojeg je crpio inspiraciju za roman, nije krivio državu već narod, demokratsko društvo ovisno o zabavi kao opijatima, čija se raznolika populacija okreće protiv knjiga, što je dovelo do opće cenzure i spaljivanja cjelokupnog materijala za čitanje uopće.

„Takve izazove može pobijediti samo inteligentna, neumrtvljena javnost“, uvjeren je bio Bradbury. U djelu se pojavljuje skupina pobunjenika koja pokušava sačuvati pisanu riječ memorirajući velika književna djela. Koja je knjiga na Bradburyja ostavila takav dojam da bi je volio pamtiti i dalje prenositi? Govorio je da ga se najviše dojmila i na njega utjecala Božićna priča Charlesa Dickensa jer je to „djelo o životu i djelo o smrti i djelo o trijumfu“.

U nekim od svojih posljednjih obraćanja javnosti, Bradbury je kazao kako je često dobivao pisma zabrinutih učitelja da su njegove knjige trajno skinute s polica. On im je odgovarao da ne brinu i vrate ih na police: „Ne brinite. Nastavite ih vraćati, a oni će ih skidati. Vi ćete na kraju pobijediti“. Slično je odgovarao i knjižničarima i ostalim ljubiteljima književnosti: „Radite svoj posao. Vi ste knjižničari. Vi ste učitelji. Budite čvrsti i pobijedit ćete“.

A sada neočekivani obrat – Bradbury je dozvolio TV adaptaciju više od 600 svojih kratkih priča i romana. Pisao je teledrame i scenarije primjerice za „Alfred Hitchcock predstavlja“, „Zona sumraka“, „Teatar Ray Bradbury“ koja je prikazivana šest sezona između 1985. i 1992. Za taj je rad nagrađen nizom počasti i brojnim nagradama, uključujući i one za najbolju dramsku seriju, Emmyja za „Stablo vještica“ i Bram Stoker Awards nagradu za životno djelo.

I još k tome – njegov je roman Fahrenheit 451 adaptiran i za radio dramu, postao je i videoigrica, grafički roman, pa i film 1966. godine redatelja Françoisa Truffauta te 2018. godine scenarista i redatelja Ramina Bahranija.

Kao i primjerice Jules Verne s izumima u svojim romanima, tako je Ray Bradbury, nesvjesno predvidio izum slušalica koje se umeću u uši i puštaju elektronski ocean zvuka Montagovoj ženi. Slušalice su u to vrijeme bile glomazne, a ove male za umetanje u uši, iz znanstvene fantastike prešle su u znanstvenu činjenicu 2001. godine kada ih je osmislio Jony Ive, Appleov dizajner. U romanu je opisao i interaktivni televizor od zida do zida. Bradbury je želio zaštititi i spriječiti, a ne predviđati. Namjera mu je bila uvjeriti ljude da prestanu raditi što rade i odu u knjižnicu, da budu razumni, da znaju da su živi.

Fahrenheit 451 jedan je od najpoznatijih romana, nalazi se na popisu obvezne lektire i u našoj zemlji. Prodan je u više od 10 milijuna kopija, hvaljen od kritike, smatra se jednim od najvažnijih romana 20. stoljeća, dobitnik je brojnih nagrada, uključujući i nagradu Američke akademije za umjetnost i književnost, nagradu Prometej Kuće slavnih, te nagradu Hugo. Djelo je bilo nominirano i za Grammyja 1976. godine za audioknjigu koju je čitao sam autor. Bradbury je kao priznanje za svoj klasik, 2002. godine, dobio zvijezdu na holivudskoj Stazi slavnih.

U riječkom će Kazalištu Fahrenheit 451, u dramatizaciji i režiji Ivana Penovića, biti po prvi put u Hrvatskoj postavljen i na kazališnu pozornicu.

Priredila Andrea Labik

Svijet kulture – HNK Zajc; dobitnici nagrada publike za najbolja ostvarenja prošle sezone u “Zajcu”

Burin – Publika izabrala najbolje u dramskom programu “Zajca” prošle sezone

Kanal Ri – Publika nagradila najbolje dramske glumce u Zajcu

Culturenet.hr – Publika odlučila o najboljima u dramskom programu prošle sezone HNK Ivana pl. Zajca

Moja Rijeka – Publika izabrala najbolje u dramskom programu „Zajca“ prošle sezone

Glas Istre – Nagrade publike za ‘Na Tri kralja ili kako hoćete’ i ‘I Cyrano i djevojčica’

Teklić.hr – Publika izabrala najbolje u dramskom programu „Zajca“ prošle sezone

HRT Radio Rijeka – Nagrade publike za “Na Tri kralja ili kako hoćete” i “I Cyrano i djevojčica”

Torpedo – Publika izabrala najbolje od prošlogodišnje sezone dramskog programa ‘Zajca’

Riportal – ODABRALI RIJEČANI: Ovo su najbolji u dramskom programu ‘Zajca’ prošle sezone!

Extravagant – Publika izabrala najbolje u dramskom programu “Zajca” prošle sezone

Novi list – Publika odabrala najbolje predstave riječkog Zajca u sezoni 2021./2022.

Volimkazaliste – Čitanje lektire. Fahrenheit 415, Ivan Penović, HNK Zajc Rijeka

Vijenac – Prva hrvatska adaptacija književnog klasika

Moja Rijeka – „Fahrenheit 451“ Raya Bradburyja premijerno izveden u „Zajcu“

Nacional – MARIO JOVEV: ‘Glumom se bavim jer je odlična prilika za radoznalost’

La Voce del popolo – «Fahrenheit 451». Uno spettacolo che non lascia indifferente il pubblico

Kvarnerski.com – PREMIJERA “FAHRENHEITA 451” U RIJEČKOM “ZAJCU”

Glas Istre – Premijera “Fahrenheita 451” u riječkome HNK

Tportal.hr – U riječkom HNK održana premijera ‘Fahrenheita 451’

Novi list – Uprizoreno prvi put u Hrvatskoj: U »Zajcu« premijerno izveden »Fahrenheit 451«

La Voce del popolo – «Fahrenheit 451»: La visione di un futuro ipotetico

Novi list – Znanstvena fantastika koja je postala stvarnost: Još malo o premijeri “Fahrenheita 451” u Zajcu

Lanterna – PREMIJERA “FAHRENHEITA 451” U RIJEČKOM “ZAJCU”

Culturenet.hr – Premijera predstave ‘Fahrenheit 451’ u riječkom HNK-u

Kanal Ri – Premijera predstave Fahrenheit 451 u Zajcu

Moja Rijeka – U riječkom “Zajcu” 3. prosinca premijera predstave „Fahrenheit 451”

Torpedo – [FOTO] Premijera ‘Fahrenheit 451’ u riječkom “Zajcu”

Glas Istre – “Fahrenheit 451” u petak premijerno u HNK-u Ivana pl. Zajca u režiji Ivana Penovića

Slobodna Dalmacija – Prvi put čuveni roman Raya Bradburyja u hrvatskom teatru. U ‘Fahrenheit 451‘ je predvidio lažne vijesti, da će ljudi čitati samo naslove…

Teklić.hr – Premijera “Fahrenheita 451” u riječkom “Zajcu”: Jedini aktualniji trenutak za postaviti ovaj naslov od današnjeg bio bi vjerojatno sutra

Film-mag.net – Premijera predstave ‘Fahrenheit 451’ u riječkom HNK-u

Direktno – Premijera predstave ‘Fahrenheit 451’

Riportal – Premijera “Fahrenheita 451” u riječkom “Zajcu”: Predstava temeljena na kultnom romanu o zastrašujućoj budućnosti

Tportal.hr – Premijera predstave ‘Fahrenheit 451’ u režiji Ivana Penovića u petak u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca

Extravagant – Premijera “Fahrenheita 451” u riječkom “Zajcu”: jedini aktualniji trenutak za postaviti ovaj naslov od današnjeg bio bi vjerojatno sutra

Večernji list – Kultni “Fahrenheit 451” prvi put u Hrvatskoj režira Ivan Penović

Nacional – Knjiga u plamenu i vladina cenzura: U ‘Zajcu’ premijera ‘Fahrenheita 451’ redatelja Ivana Penovića

Novi list – Ivan Penović prije premijere u Rijeci: ‘Bradbury kritizira ono što je internet nakon televizije doveo na još višu razinu’