Premijera NAPUDRAJ JOJ LICE

Thomas Adès

PRVI ČIN

1990. – Vojvotkinja zatiče sobaricu i električara kako je ismijavaju u sobi hotela West End. Dok se ona presvlači, oni izražavaju divljenje njezinoj odjeći i mirisu. Ističu različita mišljenja o skandaloznim okolnostima u kojima se našla Vojvotkinja.

1934. – Gospođa Freeling željno iščekuje Vojvodu za kojega se treba udati. O njezinom životu raspravljaju prijateljica i žigolo. Tema su nedavne afere, ali i razvod prethodnog braka gospođe Freeling. Čuje se pjesma i dolazi Vojvoda.

1936. – Veliko je zanimanje za vjenčanje gospođe Freeling s Vojvodom zbog njezinog statusa slavne raspuštenice. Na veličanstvenom prijemu kojega prati, konobarica sanja o luksuznom životu bogatih.

1953. – Vojvotkinja odsjeda u luksuznom londonskom hotelu. U potrazi za zadovoljstvom, ulazi u seksualni odnos s konobarom.

1953. – Istovremeno Vojvoda po povratku sa zabave ugošćuje ljubavnicu u svojoj kući. Raspravljaju o Vojvotkinji. Ljubavnica mu otkriva kako njegova žena zavodi osoblje, ali i na postojanje inkriminirajućih dokumenata u njezinoj sobi. Vojvoda ih nalazi i krene razgrtati, sve do trenutka kada pronađe kameru u kojoj se skrivaju opscene fotografije grofice.

DRUGI ČIN

1955. – Iščekujući sudski rasplet brakorazvodne parnice, mnogobrojni znatiželjnici raspravljaju o tome što ih je privuklo slučaju. Sažalijevaju Vojvodu. Sudac osuđuje Vojvotkinjin nemoral, ali Vojvotkinja ne prihvaća presudu licemjerne aristokracije.

1970. – Vojvotkinja daje intervju u svom domu. Na temelju svojeg iskustva govori o kućnim zabavama, ljepoti te drugim aspektima suvremenog svijeta.

1990. – Vojvotkinju posjećuje upravitelj londonskog hotela u kojem živi zadnjih deset godina. Osam mjeseci nije platila svoje račune. Dogovoren je njezin odlazak. Vojvotkinja se počinje prisjećati svijeta kakav je nekada bio. Pokušava bezuspješno zavesti upravitelja. Osigurani prijevoz dolazi te Vojvotkinja, unatoč zadnjim, očajničkim molbama, biva primorana napustiti hotelsku sobu.

Vojvotkinja Margaret u svojem odrazu traži sebe, svoj pravi, autentični izraz. Ogledalo su vrata u njezin unutarnji svijet. Njezina prava priroda krije se iza lažne slike femme fatale koja svojom fizičkom ljepotom dominira muškarcima. Svaki put kad se vojvotkinja pogleda u ogledalo, ona dolazi u kontakt sa svojom unutarnjom ženom. Unutarnja žena od vojvotkinje zahtijeva autentičnost i istinu. Ona želi da Margaret živi sebe i svoju bit, ona želi slobodnu i sretnu Margaret.

U nemogućnosti da se oslobodi starih navika i načina ponašanja, vojvotkinja daje podršku svojem lažnom ja. Otpuštanje starog bio bi uvjet za napredak i transformaciju. Margaret, s druge strane, skriva svoju pravu prirodu i time samu sebe osuđuje na propast.

Jedini smisao svog života vojvotkinja vidi u materijalnim i fizičkim užicima. Odgojena je s idejom da je bogatstvo može učiniti sretnom. Njezinu čežnju za materijalnim obiljem i tjelesnim užicima shvaćam kao lijek za unutarnju prazninu i strah od suočavanja sa samom sobom. Vjerojatno se tako na nesvjesnoj razini štiti od vlastite nesigurnosti. Budući da su sva vanjska zadovoljstva prolazna, vojvotkinja postaje zatočenica same sebe. Nalazi se u začaranom krugu ovisnosti. On želi sve više i više. Materijalno obilje, u koje nepokolebljivo vjeruje, dugoročno joj ne može donijeti sreću i unutarnje zadovoljstvo, već je vodi u zatočeništvo, neslobodu i propast. Sve oko nje je velika laž. Sjaj oko nje je lažan, a njezina stvarnost samo je iluzija. Hoće li vojvotkinja prepoznati svoj pravi odraz u ogledalu?

Na spomen Thomasa Adèsa glazbeni svijet se prvo dosjeti riječi – eklekticizam. Schubert, Strauss, Stravinski, Musorgski, Gardel, Brahms… Lista djela i autora za kojima Ades poseže ide unedogled, kao i čitanja i interpretacije njegove poetike. Stoga, kakav je osjećaj bio za vas pripremati i izvoditi njegovo djelo? Što Vi čitate i čujete u njegovoj glazbi?

Kao što ste spomenuli, Adès u svojim djelima doista istražuje i na određeni način nastavlja glazbeni niz mnogih skladatelja koji su mu bili uzori. Vrlo je precizan u pisanju partitura, pa s jedne strane ne ostavlja previše slobode interpretacije, tu bi ga se otprilike moglo usporediti s Mahlerom, ali dirigentu i pjevačima ipak ostavlja dovoljno prostora da otkriju ono manje očito. Ovu operu dirigiram po drugi put. Kad sam ponovno otvorio partituru, bio sam iznenađen koliki dio glazbene poruke nisam primijetio prvi put. Puno je detalja i nijansi, a promjena karaktera glazbe, koja se vrlo brzo mijenja, zahtijeva veliku koncentraciju, jer kao dirigent želim pomoći i podržati sve izvođače, a ne samo interpreta.

Powder Her Face (1995.) rastvara teme dekadencije i ekstravagantnosti britanske aristokracije kroz život neimenovane vojvotkinje. Glamur, požuda i skandal, svaka od tih riječi prožimaju operne scene koje ispraćaju njen pad pred društvom željnim svakog detalja njena nezasitnog života. Kako je Adès glazbeno prezentirao život antijunakinje, ali i ciničnog društva u čiju zamku upada?

Glazba sa svake strane partiture izražava složenost vojvotkinjinog karaktera. S jedne strane naglašava njezinu eleganciju i šarm, a s druge otkriva njezine očajne i tragične okolnosti. Adès uglavnom koristi disonance i složene ritmove kako bi odražavala kaos svog života.

Orkestracija je izuzetno bogata i raznolika, a skladatelj je pomogao stvoriti različite atmosfere korištenjem širokog spektra instrumenata. Glazbeni glas kreće se od nježnih, romantičnih prijelaza do iznenadnih, šokantnih zvukova koji odražavaju previranja u njezinu životu i odnosu s drugima.

Unatoč tome što mnogi podcrtavaju kaotičnu crtu u Adèsovu stvaralaštvu, sam skladatelj kaže da je njegova prva opera Powder Her Face čvrsto i jasno strukturirana. U svaku scenu nastojao je ugraditi zvuk vremena, od udaraca čajne žličice, do akustike prostora visoke aristokracije. Kako je bilo, zajedno sa solisticama, solistima i orkestrom, postavljati i otkrivati taj svijet?

Partitura je veliki izazov za sve izvođače. Za pjevače je svakako najveći izazov kretati se svim tim atmosferama, ali i mijenjati uloge i likove koje predstavljaju, a pritom biti cijelo vrijeme mentalno prisutan i koncentriran na visinu i ritam. Puno vremena nemaju ni pravu “pomoć” orkestra. Stalne promjene tempa, ritma, glazbenog stila i, ne manje važno, činjenica da je riječ o glazbenom jeziku koji nisu navikli često izvoditi, možda čak i prvi put u životu, prepreka su instrumentalistima. U svakom slučaju, pripreme za predstavu bile su više od izazova, ali i veliko zadovoljstvo.

Iako je Thomas Adès danas jedan od stupova klasične glazbe u svijetu, izuzetno rijetko se izvodio u Hrvatskoj (za Sloveniju, nažalost, nisam upoznat). Teško prihvaćamo nova imena, ili, ipak, moramo samo biti malo strpljiviji?

Čak ni u Sloveniji često nismo dovoljno otvoreni za otkrivanje novih imena u svijetu ozbiljne glazbe, iako primjećujem da ih je sve više. Naravno, danas se prvo razmišlja o novcu i kako prodati što više ulaznica, ali nažalost zaboravljamo da je zadaća klasične glazbe educirati publiku, a ne samo ponuditi više puta slušana djela.

Velikoj većini naše publike, ovo će biti prvi Thomas Adès. Kako se pripremiti?

Moj savjet je vrlo jednostavan. Dođite neopterećeno, bez predrasuda i prepustite se svim svojim osjetilima koja će vam u svakom trenutku izvedbe dati toliko impulsa da sam siguran da nećete otići kući ravnodušni.

Razgovarao David Čarapina

Promišljajući o svojoj prvoj operi desetljećima kasnije, Thomas Adès će priznati kako nije očekivao tako burnu recepciju: „Opera “Napudraj joj lice“ je imala elemente koji generiraju naslovnice, ali to je bio samo jedan njen dio. Možda se samozavaravam, ali nisam mislio da će felacio na kraju biti cijela poanta.“

Praizvedena 1. srpnja u Everyman Theatreu za vrijeme Cheltenham International Festivala, komorna opera „Napudraj joj lice“ usjekla se u društveno pamćenje zbog prvog opernog felacija. Ipak, glazbenim kritičarima tada, a glazbenim povjesničarima i teoretičarima sada, prvo Adèsovo operno ostvarenje predstavlja kamen temeljac specifične autorske poetike. Temeljena na životu vojvotkinje od Argylla, Ethel Margaret Campbell (1912. – 1993.), britanski skladatelj je s libretistom Philipom Hensherom u operi rekonstruirao njene avanture, ali i skandaloznu brakorazvodnu parnicu koja je obilježila šezdesete godine u Velikoj Britaniji: „Hensher je iskoristio priliku da priredi prvi oralni seks na pozornici u povijesti opere, ali je također izokrenuo priču u nešto daleko općenitije te ekspresionističkije: Margaret postaje napola komična, napola tragična figura, blesava odmetnica“, kazat će o radu libretista glazbeni kritičar i povjesničar Alex Ross.

Iako će biti razočaran fokusom javnosti na određene scene, Adès će kasnije isticati kako „Napudraj joj lice“ za njega predstavlja „fontanu mladenačke energije“ kojoj se uvijek vraća u potrazi za inspiracijom. Djelo je to koje je široj javnosti otkrilo autora elokventnog, eklektičnog umjetničkog izraza, željnog vječne mijene i rekonfiguracije kanona klasične glazbe.

„Njegova glazba čini ono što je Jose Ortega y Gasset mislio da bi moderna umjetnost trebala činiti, “unosi mladost u drevni svijet““, zapisat će glazbeni kritičar Richard Taruskin. „Mogu koristiti sve što želim u svojoj glazbi. Zvuk tramvaja, Mahlera, nije važno. Sve ide kroz mene“, kazat će skladatelj po pitanju utjecaja i uzora. Jasno je to od njegove prve opere u kojoj su već vidljivi utjecaji Albana Berga, Igora Stravinskog, Benjamina Brittena, Kurta Weilla, Carlosa Gardela, Richarda Straussa… Kroz godine će sam skladatelj nastaviti otkrivati inspiracije i uzore na koje se naslanjao tijekom rada na operi. Međutim, posebice se ističe skladateljeva želja da u svaku scenu utka raspoloženje vremena: „Utkao sam zvuk epohe u svaku scenu: tako predratna scena ima akustiku Palm Courta, vrijeme za čaj odzvanja Waldorfom gdje žličice tiho udaraju o stotine šalica; scena iz pedesetih ima akustiku ploče Paula Anke u zalogajnici (…).“

„Napudraj joj lice“ proslavit će Adèsa koji tijekom devedesetih godina doživljava strmoglavi uspon, prvenstveno zahvaljujući operi, ali i orkestralnim djelima „Asyla“ (1997.) i „Amerika: Proročanstvo“ (1999.). „Nije ga više pošteno nazivati čudom od djeteta; postao je, u dobi od dvadeset i šest godina, glavni pokretač suvremene engleske glazbe“, reći će Alex Ross po odgledanoj operi. Iako će u narednim desetljećima nastaviti stvarati nove suvremene operne klasike (opere „Oluja“ i „Anđeo uništenja“, ili, primjerice orkestralna djela „Polaris“ i „Tevot“), „Napudraj joj lice“ svijetom je proširila glas o britanskom skladateljskom fenomenu, povlačeći već tada parelele s najvažnijim modernim britanskim skladateljima, Benjaminom Brittenom i Richardom Rodneyem Bennettom.

Pripremio David Čarapina

„…jedan od najuspješnijih glazbenika današnjice“
New York Times

„…izvanredan međunarodni doseg njegova rada, koji ga je učinio jednim od najpriznatijih glazbenika našeg vremena.”
Povjerenstvo prestižne nagrade „Granice znanja“ zaklade BBVA za glazbu i operu

Skladatelj, dirigent i pijanist, rođen je u Londonu 1971. godine, studirao je klavir na Guildhall School of Music & Drama te na King’s College u Cambidgeu.
Njegova komorna opera „Powder her face“ („Napudraj joj lice“) iz 1995. izvodila se diljem svijeta, a njegovu „The Tempest“ („Oluja“) naručila je londonska Kraljevska operna kuća, a potom je igrala u mnogim međunarodnim opernim kućama uključujući i onu njujoršku, Metropolitan Operu gdje je snimljen DVD za Deutsche Grammophone koji je kasnije osvojio nagradu Grammy. Adèsova treća opera prema filmu Luisa Buñuela „The Exteminating Angel“ („Anđeo uništenja“) premijerno je izvedena na Salzburškom festivalu u srpnju 2016. godine, a potom u Londonu, New Yorku i Kopenhagenu.

Između 1993. i 1995. Adès je surađivao s orkestrom Hallé, producirajući „These Premises Are Alarmed“ za otvaranje Bridgewater Halla 1996.

„Asyla“ (1997.) je napisana za Sir Simona Rattla i CBSO.

Godine 2005. je premijerno izveden Adèsov violinski koncert „Concentric Paths“ s Anthonyjem Marwoodom i Europskim komornim orkestrom, na Berlinskom festivalu Festspiele i BBC Proms. Njegova komorna glazba uključuje klarinetski kvintet „Alchymia“ (2021.), dva gudačka kvarteta „Arcadiana“ (1994.) i „The Four Quarters“ (2010.), Klavirski kvintet (2000.) i „Lieux retrouvés“ (2009.) za violončelo i klavir.

„Tevot“ (2007.) naručili su Berlinska filharmonija i Carnegie Hall, dok je koncert za glasovir s pokretnom slikom „In Seven Days“ praizveden u Londonu i Los Angelesu.
„Polaris“ (2011.) je praizveo Simfonijski orkestar Iz Novoga svijeta s Michaelom Tilsonom Thomasom u Miamiju, a kasnije je hvaljenu koreografiju napravio Crystal Pite, kao dio cjelovečernjih Adèsovih djela u Sadler Wellsu. Osim njega i Waynea McGregora, koreografi koji su radili na Adèsovu glazbu su Karole Armitage, Kim Brandstrup i Ashley Page. „Totentanz“ za mezzosopran, bariton i veliki orkestar praizveo je 2013. Simfonijski orkestar BBC-ja.

Kao dirigent, Adès se redovito pojavljuje s Filharmonijom Los Angelesa, Londonskim simfonijskim orkestrom, Royal Concertgebouwom i Orkestrom Finskog radija. Bio je inauguracijski umjetnički suradnik Bostonskog simfonijskog orkestra koji je praizveo njegov Koncert za klavir i orkestar s Kirillom Gersteinom kao solistom u ožujku 2019. Ostala djela uključuju „Dawn“ za orkestar na bilo kojoj udaljenosti (2020.), „Shanty – over the Sea“ za gudače (2020.) i „Märchentänze“ za solo violinu i klavir/orkestar (2021.). „Air – Homage to Sibelius“ za violinu i orkestar premijerno je izveden na Festivalu u Luzernu 2022. gdje je Adès bio rezidencijalni skladatelj.

Adès je osvojio brojne nagrade, uključujući Glazbenu nagradu „Léonie Sonning“ 2015., Nagradu „Leoš Janáček“ i Nagradu „Grawemeyer“ (2000.), čiji je bio najmlađi dobitnik ikada. Osvojio je 2023. godine prestižnu nagradu „Granice znanja“ zaklade BBVA za glazbu i operu. Pridružuje se popisu slavnih dobitnika nagrada u toj kategoriji, uključujući svog mentora Györgyja Kurtága, Arva Pärta, Stevea Reicha i Pierrea Bouleza.

Dobitnik je ordena reda britanskog carstva (CBE) u čast Kraljičinog rođendana 2018. Adès je bio umjetnički direktor Aldeburškog festivala od 1999. do 2008. godine. Predaje klavir i komornu glazbu na Međunarodnom glazbenom seminaru, Prussia Cove.

Priredila Andrea Labik

Opera.hr – Vrijedan repertoarni iskorak u suvremenu operu

Radio Nacional – SIMON DVORŠAK – Premijera opere “NAPUDRAJ JOJ LICE”

La voce del popolo – «Incipriale il viso», uno sguardo sull’ipocrisia della società

Novi list – Premijera “Napudraj joj lice”: Neobično suvremeno i netipično komorno operno djelo

Regionalni – Otvorenje predsezona u riječkom “Zajcu”: Premijera opere o najskandaloznijoj vojvotkinji svih vremena

Svijet kulture – Premijera opere o najskandaloznijoj vojvotkinji svih vremena

La vie – Vrući operni coctail: Britanska aristokracija u raljama holivudskog porno-skandala

Wish – Saznajte zašto je opera Napudraj joj lice jedna od najizvođenijih opera svijeta

Extravagant – Like dana: čeka nas “vrući” operni cocktail na kazališnim daskama!

ArtKvart – VRUĆI OPERNI COCKTAIL: BRITANSKA ARISTOKRACIJA U RALJAMA HOLIVUDSKOG PORNO-SKANDALA

Torpedo – Opera o najskandaloznijoj britanskoj vojvotkinji – „Napudraj joj lice“ sutra u riječkom HNK

Film-mag.net – Premijera komorne opere ‘Napudraj joj lice’ u riječkom Zajcu

Moja Rijeka – Uskoro riječka premijera opere o britanskoj aristokraciji u raljama holivudskog porno-skandala

Culturenet.hr – Najava premijere opere ‘Napudraj joj lice’ u ‘Zajcu’

Glazba.hr – Napudraj joj lice uskoro u HNK Rijeka

Teklić.hr – Vrući operni cocktail: Britanska aristokracija u raljama holivudskog porno-skandala

Torpedo – Vrući operni cocktail: Britanska aristokracija u raljama holivudskog porno-skandala

Burin – Prvi put u Hrvatskoj: u riječkom “Zajcu” opera “Napudraj joj lice”, bavi se prvim modernim seksualnim skandalom u svijetu

Riportal – UDKORO U RIJECI Skandalozni operni koktel stiže u riječki Zajc; Britanska aristokracija u središtu holivudske afere

Teklić.hr – Opera o najskandaloznijoj britanskoj vojvotkinji, ženi koja je voljela koga god i gdje god je to željela, a svoju slobodoumnost skupo platila

Tportal – ‘Napudraj joj lice’: U riječki HNK stiže opera koja nije za mlađe od 18

Jutarnji list – Ova opera u Rijeci nije za mlađe od 18: ‘Bila je žena nezasitnog seksualnog apetita, a kada je provalio u njezin ormarić…‘

HRT Radio Rijeka – HNK Zajc: “Napudraj joj lice” – britanska aristokracija u raljama holivudskog porno skandala

Novi list – “Napudraj joj lice”: Zajc sprema premijeru opere koja se bavi prvim modernim seksualnim skandalom u svijetu

Index.hr – U riječkom HNK premijerno izvedena 18+ opera Napudraj joj lice

Jutarnji list – ‘Ljepotom je dominirala muškarcima, ocjenjivala ljubavnike, među njima i poznate ministre‘: premijera u Rijeci bila je zabranjena za mlađe od 18

Tportal – U riječkom HNK-u premijerno izvedena opera ‘Napudraj joj lice’

HRT Magazin – Premijera opere “Napudraj joj lice” u riječkom HNK

Novi list – Održana riječka premijera opere “Napudraj joj lice”

ArtKvart – Premijera opere Napudraj joj lice – Izvrsna izvedba u sjeni oralnog seksa