TRILOGIJA O HRVATSKOM FAŠIZMUOLIVER FRLJIĆ & MARIN BLAŽEVIĆ
Trilogiju o hrvatskom fašizmu započeli smo na Splitskome ljetu 2008. godine, zabranjenom pa ipak odigranom predstavom Bakhe o skrivanju i negiranju ratnih zločina počinjenih tijekom rata u Hrvatskoj protiv njezinih građana nehrvatske nacionalnosti. Euripidovu tragediju sveli smo na višekratno ponavljanje izvještaja Glasnika o ubojstvu izvršenom izvan prostora predočenog na pozornici, o činu komadanja tijela (sparagmos) koji prema predstavljačkoj konvenciji ipak valja zadržati u granicama teksta/govora, dakle izvan pogleda gledatelja. Već Bakhe su najavile drugi i treći dio trilogije, najprije temu konkretne žrtve, a potom i temu odgovornosti za zločin, ali ne one bjelodane i izravne odgovornosti počinitelja, nalogodavca ili ideologa, nego odgovornosti onog kazališta koje ratni zločin prešućuje, relativizira ili čak generira.
Predstava Aleksandra Zec zaokupljena je najekstremnijim zločinom – činom ubojstva djeteta. Djevojčica Aleksandra Zec ubijena je nakon što je svjedočila ubojstvu vlastita oca i potom vlastite majke. Aleksandra Zec povezuje sva tri dijela Trilogije.
Predstavom Hrvatsko glumište postavljamo pitanje: može li se ono što većina hrvatskoga glumišta proizvodi od rata naovamo uopće nazivati kazalištem, ako bi naime kazalište trebalo biti društveni, etički i umjetnički čin koji zločinu ima hrabrosti dati ime, oduzeti pravo na razlog i odrediti mjeru krivnje? Kakvo je to uopće kazalište, to većinsko hrvatsko glumište, koje ne prepoznaje tragediju svojih sugrađana? Kakvo je to kazalište koje na fašizam odgovara – fašizmom?
Trilogija znači da sve tri predstave možete konačno gledati kao tri čina – jedne.
Ovo je kraj Trilogije, ali ne i kraj našeg obračuna s hrvatskim fašizmom.
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
Oliver Frljić i Marin Blažević, redatelj i dramaturg
Sve počinje sa ubijenima, žrtvama, Aleksandrom Zec, Levarom i Reihl Kirom, zatim preko negiranja zločina u Lori opisuje nevjerojatan slučaj ubojstva 12-godišnje djevojčice koji su ubojice priznale i detaljno opisale, da bi potom bili pušteni na slobodu, a potom sve eksplodira u Hrvatskom glumištu, gdje Frljić i Blažević u divljem kovitlacu povezuju Jasenovac i Auschwitz sa Srebrenicom, a ustaše i Milu Budaka s našom današnjom kulturnom kremom.Glumci su se bezbroj puta vraćali na poklon, na kraju je trećina publike na nogama ovacijama pozdravljala Frljića, Blaževića i izvrsne Tanju Smoje, Jelenu Lopatić, Damira Orlića, Dražena Miškovića, Nikolu Nedića…
Snježana Pavić, Jutarnji list
Trilogija o hrvatskom fašizmu pokazuje i prokazuje kontinuitet hrvatske politike od Sanaderova govora na splitskoj Rivi do retorike i javnih nastupa predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, čiji je govor, izrečen nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima, također uključen u predstavu. Takvim pristupom Trilogija o hrvatskom fašizmu preko kazališnog čina suočava hrvatsko društvo s vlastitim zločinima i propustima vlastitog sustava.
Nina Ožegović, tportal.hr