JESENJA SONATAIngmar Bergman
U glavnoj ulozi majke Mira Furlan je pokazala sve ono što smo kod nje cijenili dok je bila prvakinja drame HNK-a u Zagrebu: intenzivno unutarnje proživljavanje lika, visoku koncentriranost na govor i geste i tragizam drame koju nosi u sebi. (…)
Bojan Munjin, Novosti
Riječku Jesenju sonatu karakteriziraju i vrhunske izvedbe glumaca. Mira Furlan kao Charlotte briljantna je i kao samodopadna proslavljena pijanistica koja se hvali svojim profesionalnim i ljubavnim pothvatima, odjećom i luksuznim životom, ali i kao majka koja prezire vlastita kćer i dovodi je na rub očaja. Marija Tadić uspjelo utjelovljuje istovremenu rezigniranu i žustru Evu, razapetu između prošlosti i sadašnjosti, želja i stvarnih mogućnosti. S jedne je strane plaha, nesretna, rezervirana, dok s druge strane pokazuje majčinu žestinu kada je napada ili kada govori o najtežim traumama koje je preživjela zbog majke s kojom (ni)je živjela. U svojoj je ulozi standardno sjajna Jelena Lopatić koja glumi bolesnu Helenu svedenu na primarne podražaje i elementarne emocije. Heleni je dovoljan zagrljaj, dodir i malo pažnje da se osjeća sigurnom i voljenom. Leon Lučev je u liku Viktora pasivni promatrač, gotovo narator. On je zapravo samo u teoriji čovjek koji pripada radnji iznutra, a više funkcionira kao vanjsko oko koje radnju pokušava promatrati objektivno te se ne zaplitati u diskutabilno pitanje krivnje.
Anja Nežić, Kazalište.hr
TRAJANJE PREDSTAVE:
Predstava traje oko 1 sat i 30 minuta i izvodi se bez pauze.
OBRISI BERGMANOVE DUŠE
Bergmanov svijet je neuhvatljiv. On nema klasična dramska pravila koja bi ga mogla jasno definirati. To je kompleksan unutrašnji svijet osjećaja, strahova, čežnji. Unutar tog svijeta, svi likovi preuzimaju obrise jedne duše, Bergmanove duše, koja ima samo jednu čežnju: onu za ljubavlju.
Tumačiti Bergmanov tekst znači ukinuti racionalizaciju i postaviti sebe u ulogu promatrača koji zagledan u paradoks života pokušava odgonetnuti enigmu duše.
Ana Tomović