TOSCA
Giacomo Puccini

Opera u tri čina
Dirigent:
Dramaturg-redatelj:
Scenografi:
Kostimografkinja:
Oblikovatelji svjetla:
Oblikovatelj videa:
Asistentica režije:
Uloge:
Floria Tosca: Maida Hundeling
Mario Cavaradossi: Ivan Momirov
Barun Scarpia: Giorgio Surian
Cesare Angelotti: Luka Ortar
Crkvenjak: Ivan Šimatović
Sciarrone: Slavko Sekulić
Glas pastira: Karla Mazzarolli
Ključar anđeoske tvrđave: Slavko Sekulić
Koncertni majstor:
Zborovođa:
Korepetitorica:
Riječki simfonijski orkestar
Riječki operni zbor
Inspicijenti:

Arena u Puli, 26. srpnja 2023.

Libreto: Giuseppe Giacosa i Luigi Ilica prema drami Victoriena Sardoua


Opera „Tosca” uvrštena je među najbolje glazbene događaje 2019. godine prema izboru uredništva specijaliziranog talijanskog web-magazina Operaclick.com. Početkom 2020. godine na popis najboljih na svijetu dospjela je u konkurenciji s više od 400 glazbenih događaja. Zahvaljujući tome, riječka se “Tosca” našla u društvu s produkcijama doista najboljih i najglasovitijih na svijetu kao što su primjerice milanska La Scala ili newyorška Metropolitan Opera.

 

“TOSCA” U PULSKOJ ARENI

Srijeda, 26. srpnja 2023. dan je kada će Pula biti u znaku Puccinijeve opere “Tosca” čija izvedba počinje u 21 sat u pulskoj Areni.

Tom prigodom, koja će ponuditi vrhunski ljetni doživljaj i nezaboravno iskustvo pod zvjezdanim nebom, drevni rimski amfiteatar postat će poprištem pravog opernog trilera, jedne od najpoznatijih i najizvođenijih opera u svijetu svih vremena.

Pod dirigentskim vodstvom maestra Simona Krečiča, a u režiji Marina Blaževića, ova će opera na fascinantnu pozornicu Arene donijeti intenzivnu priču prepunu snažnih emocija, pravi vrtlog u kojem se isprepliću političke intrige, bijeg i potjera, ljubomora, izdaja, fatalna požuda, nemoralna ponuda, ali iznad svega ipak vjera u umjetnost, ljubav i – slobodu.

U režiji Marina Blaževića „Tosca“ postaje i predstavom u čijem svakom od tri čina, publika gleda tri različita načina njezine moguće inscenacije: od opernog historicizam čija vizualnost počiva na ljepoti kazališnog slikarstva i „autentičnim“ kostimima, preko „aktualizacije“ operne priče do operne režije svedene na neophodno: glazbu, dramu, glas, glumu, osobnost izvođača i intenzitet doživljaja.

Puna intrige i strasti, gdje se tenzije između ljubavi i izdaje snažno sudaraju, „Tosca“ uvijek oduzima dah, a vječne arije kao što su Vissi d’arte, E lucevan le stelle, Te Deum te duet Tosce i Cavaradossija iz 3. čina zasigurno će posebno zazvučati među zidinama drevnog zdanja, a pod otvorenim ljetnim nebom. Još je Puccini rekao da je za razliku od njegovih ranijih opera, atmosfera „Tosce“ senzualna i strastvena. A teško da za ovu napetu bezvremensku priču, istodobno ljubavnu melodramu i politički triler, postoji prikladnija scenografija od rimskog zdanja koje je nekoć bilo gladijatorsko borilište i mučilište zarobljenih pobunjenika. Velika ljubav operne dive Florije Tosce i revolucionara, slikara Cavaradossija konfrontirana je s principima političkih i moralnih uvjerenja. Odlučni je to sukob jedne žene, koja je uvjerena da život treba posvetiti ljubavi i umjetnosti, i društva.

 

 

Predstava traje tri sata, izvodi se s dvije pauze.

I. ČIN

U rimsku crkvu San Andrea della Valle utrčava politički zatvorenik, Angelotti, bjegunac iz Anđeoske tvrđave i skriva se u pokrajnjoj kapelici. Slikar Mario Cavaradossi u toj crkvi izrađuje oltarsku sliku Marije Magdalene. Promatrajući plave oči lika na slici, uspoređuje ih s Toscinim crnim očima, pjeva himnu Toscinoj ljepoti izazivajući time negodovanje pobožnog crkvenjaka.

Angelotti se išulja iz kapelice, Cavaradossi ga prepoznaje i obećaje pomoć. Prekida ih glas Marijeve ljubavi, Florije Tosce, koja ljubomorno zapitkuje čiji je još glas čula i podsjeća ga na njihov večerašnji susret. Tosca prepozna lik Magdalene na oltaru: to je lijepa markiza Attavanti, optužuje Marija za nevjeru, ali on je uspijeva uvjeriti u svoju ljubav. Angelotti izlazi, hitac topa s Anđeoske tvrđave navješćuje da je njegov bijeg otkriven, te on s Cavaradossijem žurno odlazi u njegovu vilu. Crkvenjak dojuri u crkvu veselo objavljujući kako je Napoleon napokon potučen u Italiji, sprema se obred Te Deum, a navečer će se pjevati kantata sa slavnom Florijom Toscom.

Opće veselje pokvareno je dolaskom policijskog šefa Scarpije koji, u pratnji doušnika Spolette, naređuje da se crkva i okoliš pretraže. Pronalazi Angelottijev trag u kapelici: izgubljenu lepezu njegove sestre, markize Attavanti. Kada se Tosca vrati tražeći Marija, Scarpia joj pokazuje lepezu potvrđujući Toscine sumnje o Marijevoj nevjeri i bijesna odjuri. Scarpia naređuje da Tosca bude tajno pod paskom. U crkvi se slavi svečani Te Deum u slavu pobjede nad Napoleonom.

 

II. ČIN

Scarpia večera u palači Palazzo Farnese i razmišlja o Tosci nad kojom sada ima moć. Spoletta nije u Cavaradossijevoj vili našao Angelottija, ali dovodi uhapšenog Cavaradossija. Cavaradossi protestira zbog uhićenja i odbija imati ikakve veze s nestankom bjegunca. Scarpia saslušava slikara. Začuje se Toscin glas koji očarava Marija. Ona ulazi u trenutku kada Scarpia otpremi Marija u susjednu sobu na mučenje. Scarpia ispituje Toscu, prestrašena odaje Angelottijevo skrovište: u zdencu vrta Cavaradossijeve vile. Iznemogli Mario ogorčeno odbija Toscu od sebe.

Oružnik Sciarrone javlja Scarpiji da je Napoleon ipak pobijedio kod Marenga potukavši njihove čete. Cavaradossi prkosno pjeva revolucionarnu pjesmu. Scarpia ga sada uhićuje kao veleizdajnika i određuje pogubljenje. Scarpia uvjerava Toscu da će Marija spasiti od smaknuća ako mu se poda. U borbi s nasilnim Scarpijom, Tosca izjavljuje da je svoj život posvetila umjetnosti i ljubavi. Angelotti je pronađen u vili, ali je počinio samoubojstvo prije uhićenja. U bezizlaznoj situaciji Tosca se predaje Scarpiji, ali postavlja uvjete. Marija moraju odmah pustiti na slobodu. Scarpia izjavljuje da osuda mora biti izvršena, ali određuje da se Cavaradossija strijelja samo prividno te da se Tosci potom dopusti da ga tajno odvede. Tosca od Scarpije traži i potvrdu za slobodan izlaz iz Rima. Scarpija piše ispravu, a Tosca ugleda nož na stolu. Kada slavodobitno želi zagrliti Toscu i voditi ljubav s njom, ona bez oklijevanja ubija Scarpiju. Uzima papir i bježi.

 

III. ČIN

U svitanje na bedemima Anđeoske tvrđave, Cavaradossi čeka pogubljenje. Preplavljen emocijama, diktira oproštajno pismo za Toscu. Dotrči Tosca, upozorava ga kako mora pasti tobože mrtav jer metci neće biti pravi. Čekajući prividno smaknuće, maštaju o zajedničkoj budućnosti u slobodi. Nakon hitaca, Cavaradossi pada. Tosca shvaća da je zaista mrtav. Scarpijino obećanje bilo je lažno. Očajna Tosca baca se s bedema tvrđave u smrt.

„Tosca“ je jedna od mojih prvih opera, jedna od prvih uloga koje sam ikad izvela, bilo je to prije više od 20 godina… Ostale su to uvijek prve note, kad ih čujem odmah osjetim uzbuđenje i dramu, kao da je prvi put, i ne mogu prestati slušati do samog kraja opere. „Tosca“ je za mene remek-djelo, može se reći da je u njoj sadržano sve: ljubavna priča, ljubomora, intriga, silovanje, ubojstvo, ukupno četvoro ljudi umire. To su Agatha Christie i Alfred Hitchcock zajedno uz najromantičniju talijansku glazbu koja oduzima dah.

Moja prva „Tosca“ također je bila na otvorenom, u malom dvorcu. Bio je to jedan mali festival i vrlo dojmljiva pozornica. Tada sam se zauvijek zaljubila u pjevanje na otvorenome tijekom ljeta. Zaista je poseban osjećaj! Iako takve izvedbe u mnogočemu zahtijevaju kompromis, u konačnici daje neopisivo lijep, jedinstven doživljaj, pod otvorenim vedrim nebom korak smo bliže svemiru.

Nastupiti u pulskoj Areni pravi je privilegij. Osjeća se aura ovoga drevnog mjesta koja svaki događaj čini posebnim. Iako je amfiteatar enormno velik, ipak se čini da ste blizu publike. Zadnji put smo nastupali bez pojačala i bilo je sjajno nositi se s prirodnom akustikom Arene te načinom na koji drevno kamenje odražava glazbu.

Ovu inscenaciju Marina Blaževića imala sam prilike izvoditi već nekoliko puta, ali i dalje je vrlo uzbudljivo ponoviti je. Riječka produkcija je za mene posebna zbog svoje estetike, u svakome činu drugačije. Krećemo od tradicionalnog načina u prvom činu, preko militantnoga hladnog oružja u drugom činu, do minimalističkoga trećeg čina. Daje mi to priliku da iskusim stvarnu dramu i tragediju te potiče na savršeno izvođenje uloge Tosce. Osim toga, prikazuje aspekte velike sopranistice Zinke Milanov čije načine interpretacije iznimno cijenim..

Iznimno sam sretna što ću se ponovno sresti s Giorgiom Surianom koji tumači ulogu baruna Scarpie. To je nevjerojatan spoj! Kada smo zajedno na pozornici, imamo osjećaj kao da smo mi osmislili inscenaciju u tom trenutku. Imati Giorgia Suriana kao partnera na sceni najbolje je što mogu poželjeti!

 

Razgovarala Julia Vazniak

Jako mi je drago što pjevam upravo Cavaradossija! Prvi put sam ovu ulogu pjevao kad su mi bile 22 godine, bila je to moja treća uloga u životu. Dobio sam čak i posebnu nagradu Josea Carrerasa na Natjecanju Julian Gayarre za mladoga tenora pa sam potom dobio poziv pjevati ovu ulogu u još dvije izvedbe u malome kazalištu u Malagi. Dosad sam Cavaradossija izveo pedesetak puta. Jako volim ovu ulogu i operu „Tosca“ općenito, pjevati Puccinija uvijek je posebno zadovoljstvo. Otpjevao sam sve Puccinije uloge, ali ono što izvodim sa zaista velikom strašću i što me čini posebno sretnim, to je kad pjevam Cavaradossija. Vrlo je zanimljiv lik, možda najzanimljiviji u trokutu – Scarpia, Tosca, Cavaradossi. Cijela je ova opera sinteza velike snage i moćnih emocija.

Mario Cavaradossi je umjetnik i slikar sa strašću prema ljepoti, ali i vrlo snažan karakter koji pokazuje kako se u pozadini odvijaju vrlo dramatične stvari. Ljubav Tosce i Cavaradossija je tragična, ali istinska i uzvišena. Cavaradossi je jako osjetljiv na harmoniju i ljepotu u svijetu. On je vrlo vjeran svojoj okrutnoj ljubavi i svom prijatelju Angelottiju te je u stvari spreman žrtvovati i vlastiti život. Za mene je Mario središnji lik opere jer utjelovljuje ljubav, žrtvu te borbu s despotizmom i borbu za istinu. On nije tipičan talijanski slikar, slobodoljubiv i opsjednut ženskom ljepotom, nego je kompleksan lik u kompleksnom ljubavnom trokutu. Ljubav, strast, smrt, što je temelj cijeloga djela, i danas aktualne teme, zaodjevene su genijalnom Puccinijevom glazbom. Dođite i uživajte sa mnom u Cavaradosiju i njegovoj strasti, ljubavi i odanosti.

 

Razgovarala Julia Vazniak

Foto & Video galerija

 

Medijski pokrovitelj / Partner mediatico