CAVALLERIA RUSTICANA
Pietro Mascagni

Dirigent:
Redatelj:
Scenograf:
Kostimografkinja:
Oblikovatelj svjetla:
Uloge:
Turridu: Ivan Defabiani
Riječki simfonijski orkestar
Riječki operni zbor
Koncertni majstor:
Zborovoditelj:
Korepetitorica:
Inspicijenti:

Zahvaljujemo na uvidu u brojne istarske freske Hrvatskome restauratorskome zavodu, gospodinu Toniju Šaini iz Odjela za zidno slikarstvo i mozaik u Rijeci.

 

No scenom je i stasom i glasom u cijeloj izvedbi plijenila Kristina Kolar kao Santuzza. Već u prvoj ariji postigla je nenadmašnu dramatičnost, a posebno je bilo uzbudljivo slušati njezin veliki duet s Turridduom. Njezini nježni zapjevi, lakoća melodioznog izraza, savršeno izrađena dinamika i besprijekorno čiste snažne visine, uz glumački izražajno lice, stvarali su veličanstveni doživljaj njezina lika na sceni, izvlačeći iz publike uzvike zadovoljstva.

Gloria Fabijanić Jelović, Vijenac

 

Dramatski naelektriziran duet Santuzze i Turridua „Tu, qui Santuzza?“ proživjeli smo vrlo intenzivno i ostat će nam dugo u memoriji i nakon što se zastor spustio, (…)

Stamen bariton Roberta Kolara odlično je ocrtao Alfijev bijes, a od Kolarove scenske igre ledila se krv u žilama. (…)

Scenografija u obliku križa Alana Vukelića odlično je ocrtala atmosferu Uskrsa u selu na Siciliji. Isto tako scenografija je dobro figurirala situaciji u kojoj se orkestar nalazi u dubini pozornice. Kostimografija Sandre Dekanić pogodila je kao i obično u sridu. Santuzza je od glave do pete zaodjevena u crno što je apsolutno u suglasju s njenim psihološkim stanjem. Ostali likovi odražavali su duh juga Italije. Svjetlo Dalibora Fugošića odlično je pratilo glazbu i iskoristilo je kompletan kapacitet prostora. Video projekcije Vedrana Perišića Pere počivale su na istarskim freskama što je sjajna ideja, komentirana i hvaljena u publici tijekom predstave.

Luka Nalis, Fiuman.hr

 

Opera traje oko jedan sat i dvadeset minuta, izvodi se bez pauze.

Jednog posebnog i svetog dana u kojemu slavimo najveći misterij svijeta i života, našu besmrtnost koju nam je sam Isus nagovijestio i potvrdio svojim uskrsnućem, mi smo u operi „Cavalleria rusticana“. Na sam dan Uskrsa, svjedoci smo košmara, očaja i straha! Umjesto dara vjere, mira, svetosti i vječnoga života, gledamo nevjeru, nemir, svetogrđe i na kraju krvavu smrt. Sav užas dramske radnje skladatelj opere Pietro Mascagni zaodjenuo je u zavodljivu glazbu, opojno lijepu koja od praizvedbe 1890. ne prestaje osvajati naraštaje. K tome je, prema predlošku književnika Giovannija Verge, ovu muku nazvao viteštvom!?

Tko se doista može snaći u toj surovoj igri suprotnosti, na raskrižju potresne ispovijesti teških ljudskih sudbina na kojemu su nas ostavili Verga i Mascagni. Nije lako, ali zar nismo kušali barem djelić udesa protagonista i svi mi, učeći na vlastitoj koži? Svatko je od nas u svome vijeku trpio košmare, sudarao se sa suprotnostima, nailazio na raskrižja, na kojima je trebao odlučiti o svome pravome putu. Možda ne ovako silovitoga intenziteta, jer život ipak nije opera, ali opera sigurno jest život.

U operi velikih prizora kao što je „Cavalleria rusticana“: uskrsnog okupljanja, raskošne procesije, zajedničke molitve, razuzdanoga vinskoga slavlja… zboru u vrijeme priprema premijer, prije nešto manje od dvije godine, zbog prijetnje bolesti COVID–19, epidemioloških mjera i sigurnosnih razloga nije bilo dopušteno pjevati na pozornici ni u gledalištu koje dijeli s publikom. Čuli su se tako na sceni samo „udaljeni“ glasovi zbora riječke opere ozvučeni u izdvojenom prostoru kazališta. Njihovo mjesto na pozornici zauzeli su tada bili orkestar i dirigent, koji iz istih sigurnosnih razloga i strogo propisane distance, nisu smjeli koristiti svoj uobičajeni orkestralni prostor. Ograničavajuće, ali i izazovne okolnosti bile su tada golem i zahtjevan zadatak, odličan poticaj svima iz vrsne i nadahnute družbe riječkoga teatra koji su svi oni predano i beskompromisno prihvatili u siječnju 2021. godine.

Novim uprizorenjem u studenome 2022. vraćamo se kazalištu oslobođenom nemilosrdnih mjera i pravila. Orkestru i dirigentu osiguran je povratak u njihov orkestralni prostor, a zbor ponovno osvaja svoju pozornicu. U neskrivenoj poveznici s vremenom nedaća usprkos kojima je predstava nekoć nastajala, kazališni zbor ni sada neće posve izravno sudjelovati u zbivanjima i izazovima na sceni, ali će otvoreno i jasno, nesuzdržano svjedočiti dramu i suditi postupke protagonista. U službi nalik davnome koru grčkih tragedija.

Na čistini križa, simbolu žrtve, ali i velikoj raskrsnici na putu koji smo mi izabrali, u glazbenoj drami „Cavelleria rustican“a baš nitko ne ostaje pošteđen, niti oslobođen krivnje. Svi su žrtve. Santuzza i Lola svoje će grijehe slijepe žudnje i strasti pokušati oprati na istome izvoru. Turiddu, poražen i ponižen na koljenima neuspješno moli milost. Alfio svoju nemoć skriva u paradi bijesa, a jad u plaćenim izvršiteljima. Mama Lucia, ponosna i hladna žena, slama se tek na kraju pod teretom nesreće koju nije znala spriječiti.

Vidi li tko tu izlaz?

Pronađite ga vi, svojim dolaskom u kazalište u koje nikada i ni pod koju cijenu nemojte prestati vjerovati!

Cavalleria rusticana događa se na Uskrs u sicilijanskom selu. Počinje preludijem u kojemu su sadržane osnovne glazbene teme Santuzzine ljubavi i očaja te Siciliana.

Uvodni zbor seljana Gli aranci olezzano pun je radosti lijepog blagdanskog proljetnog jutra, mirisa naranči u cvatu, marljivosti muškaraca i opojnosti ženskom ljepotom. Veliki je kontrast nesreći koja će se uskoro dogoditi. Na praznoj pozornici ostaju same Turidduova majka Lucia i Santuzza. Santuzza, zaljubljena u svojega zaručnika Turiddua, pita njegovu majku gdje je on. Na njezin odgovor da je otišao u Francofonte po vino, primjećuje da su ga u noći vidjeli u selu. I sama zabrinuta za sinovljevo ponašanje majka Lucia poziva Santuzzu u kuću. Dolazi imućni Alfio i u ariji Il cavallo scalpita pjeva o radosti svojega života, dok ga kod kuće čeka vjerna i zaljubljena žena Lola. Alfio pita majku Luciu ima li još onog dobrog starog vina, a ona odgovara da ga je Turiddu otišao nabaviti. Alfio je sumnjičav, jer je ujutro vidio Turiddua pokraj svoje kuće. Santuzza daje majci Luciji znak da šuti. Alfio odlazi, a iz crkve se začuje uskrsni zbor Regina coeli, laetare. Himni u slavu uskrsloga Gospodina pridružuje se i Santuzza. Poslije molitve, same ostaju Santuzza i majka Lucia. Na upit zašto joj je dala znak da šuti, Santuzza pjeva svoju potresnu ispovijed Voi lo sapete, o mamma. Priča kako su se Turiddu i Lola voljeli prije nego što je on otišao u vojsku, kako se Lola umorna od čekanja udala za Alfija, kako je Turiddu po dolasku bijesan od ljubomore zbog iznevjerene ljubavi počeo voditi ljubav s njom, Santuzzom, a Lola ne mogavši to podnijeti, ponovno ga je osvojila. Santuzza se smatra prokletom zbog grijeha i moli majku da ode u crkvu i moli se za nju dok će ona čekati Turiddua.

U njihovom žestokom duetu Tu qui, Santuzza? punom ljubavi, ljubomore, prijetnje, bola, očaja, predbacivanja, Santuzza moli i prašta, a Turiddu ne popušta i prijeti. Pregnantnu dramatsku situaciju prekida vesela koketna Lolina pjesma Fior di giaggiolo. Lola, narugavši se Santuzzi, ostavlja Turiddua sa Santuzzom i odlazi u crkvu. Turiddu je bijesan, jer bi je htio slijediti, a Santuzza u nastavku dueta No, no, Turiddu, rimani čini posljednji očajnički pokušaj da ga zadrži. Uzalud. On je odbija i odlazi za Lolom, a Santuzza mu poželi zlosretan Uskrs. Izvan sebe od boli i nemoći, Santuzza se ne uspijeva sabrati i pristiglom Alfiju kaže kako ga žena vara s Turidduom dok on juri po vjetru i kiši kako bi zaradio za kruh. Alfio najprije ne želi povjerovati, ali Santuzza, koja nema više što izgubiti kad je izgubila čast, uvjerava ga da govori istinu. On ne prašta prijevaru i zaklinje se da će krvlju oprati ljagu sa svoje časti. Slijedi Intermezzo koji Mascagni temelji na Ave Mariji što ju je skladao još kao šesnaestogodišnjak. U tom zacijelo najslavnijem Intermezzu cjelokupne operne literature sadržano je ono što se dogodilo i kobna slutnja buduće tragedije.

I sve se brzo razrješuje. Slijedi zbor seljana A casa, a casa kojim oni vedra raspoloženja žure svojim kućama. Zadržava ih Turiddu. Dobro raspoložen što je konačno s Lolom, on pjeva zdravicu Viva il vino spumeggiante. Dolazi Alfio i veselju je kraj. Turiddu mu nudi čašu vina, on ga odbija kao otrov. Turiddu u pozivu na dvoboj po sicilijanskom običaju ugrize Alfija za uho. Alfio prihvaća izazov. Njihov će sukob riješiti nož. Turiddu zna da ne može izbjeći smrt i u oproštaju od majke Mamma, quel vino è generoso moli je da ga blagoslovi kao onda kad je odlazio u vojsku. Moli je i da se pobrine za Santuzzu kojoj je obećao da će je odvesti pred oltar. Majka je očajna. Iz daljine se začuje očajnički ženski krik Hanno ammazzato compare Turiddu -Ubiše kuma Turiddua. Krvava drama je gotova.

Foto & Video galerija
Medijski pokrovitelj / Partner mediatico