MANON LESCAUT

Giacomo Puccini

Koprodukcija s Fondazione Festival Pucciniano, Fondazione Teatro Regio di Parma, Fondazione Lirico Sinfonica Petruzzelli e Teatri di Bari i Nacionalnom operom Bukurešt

Opera koja je 1. veljače 1893. praizvedena u Torinu, mladenačko je djelo Giacoma Puccinija, nastalo prema istoimenome romanu Abbé Prévosta iz 1731. godine i predstavlja njegov prvi veliki uspjeh. Tragedija krhke i nestalne Manon, podijeljene između svoje ljubavi prema mladom vitezu Renatu Des Grieux i udobnosti koje nudi stari Geronte, već na premijeri bila je trijumf velikoga talijanskog skladatelja. Od tada „Manon Lescaut“ osvaja brojne svjetske pozornice iskonskom glazbenom inspiracijom, jedinstvenom u čitavu Puccinijevu stvaralaštvu te danas pripada najljepšim djelima operne literature.

„Po mom mišljenju ključna koncepcija ovog djela leži u psihologiji Manon, u njezinoj bjesomučnoj potrazi za vlastitom društvenom afirmacijom i zadovoljenjem svih svojih materijalnih potreba. Stoga se u ovoj operi mogu naći mnoge dodirne točke s današnjim krajnje površnim i materijalističkim društvom, uvjerenim u pronalazak sreće samo u opsesivnoj potrošnji luksuznih dobara. „Manon Lescaut“ nam govori o nedostatku komunikacije između dvoje ljubavnika koji se vole vrlo različito i ne uspijevaju se suočiti sa stvarnošću. I dok ne prihvaća Des Greuxovu romantičarsku i idealističku viziju, on joj više puta oprašta te nakon brojnih izdaja i bijega odbija vidjeti realnost njihova odnosa. Alkemijski bismo mogli dodijeliti četiri elementa što u četiri čina opisuju nezaustavljivu i konačnu degradaciju Puccinijeve junakinje koja prolazi kroz različite faze od vatre, do zraka, do vode i konačno do zemlje“, kaže redatelj Massimo Pizzi Gasparon Contarini.

Partner mediatico / Medijski pokrovitelj