Bastille je euforično pala, francuska revolucija je u punom jeku, lukaviji dio oligarhije već je napustio zemlju. Dok oni frivolniji i neobuzdaniji pohlepno plešu svoj Danse Macabre, ostatak društva na koljenima grca pod poreznom omčom glomazne uprave i plaćeničke vojske, vođene raskalašenim aristokratima i bankarima. Kroz tu impozantnu kompoziciju slavne revolucije pratimo dirljivu romansu zanosne plemkinje Maddalene de Coigny i pjesnika Andrea Chéniera, grčko-francuskog imigranta rođenog u Istanbulu. Njegov zanos prema helenizmu i istoku odredit će ga i kao preteču romantizma, a prizori njegove kobne ljubavi, u turbulentnim danima borbe za ideje pacifizma, jednakosti i bratstva, nasuprot teroru i diktaturi koja će uslijediti, svoj će tragičan ali prkosan i ponosan kraj pronaći na oštrici giljotine. U jednoj od najljepših i najdramatičnijih verističkih opera snage ponovo udružuju, nakon prošlosezonske Tosce, prvaci riječke Opere Kristina Kolar i Giorgio Surian, a u drugoj podjeli jednako nezaobilani Robert Kolar i Ana Petričević pobjednica prvog Međunarodnog natjecanja za mlade operne pjevače Zinka Milanov. U naslovnoj ulozi – Luis Chapa.

Orkestar i zbor Opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka

PODJELA ZA 2. i 4. lipnja 2016.

DIRIGENT: Matija Fortuna

REDATELJ: Nenad Glavan

ULOGE:

Andrea Chénier: Luis Chapa

Carlo Gérard: Robert Kolar

Maddalena di Coigny: Kristina Kolar

La mulata Bersi: Ivana Srbljan

La contessa di Coigny: Olga Kaminska

Madelon: Mirella Toić

Roucher: Slavko Sekulić

Il sanculotto Mathieu: Voljen Grbac

Un „Incredibile“: Marko Fortunato

Pietro Fleville: Dario Bercich

Fouquier Tinville: Saša Matovina

L’abate: Sergej Kiselev

Dumas: Darko Matijašević

Il maestro di casa: Saša Matovina

Schmidt: Bojan Fuštar

Članovi baleta: Ali Tabbouch (solo s lutkom), Svetlana Andrejčuk, Tena Ferić Dokmanović, Svetlana Rasskazova, Tanja Tišma, Dmitri Andrejčuk, Joseph Cane, Vitali Klok, Daniele Romeo

Scenograf: Nenad Glavan

Kostimografkinja: Manuela Paladin Šabanović

Oblikovatelj svjetla: Dalibor Fugošić

Scenski pokret i koreografija: Oksana Brandiboura Kožul

Koreografija s lutkom: Balazs Baranyai

Zbor uvježbao: Igor Vlajnić

Asistent redatelja i video: Dino Nikšić

Koncertni majstor: Romeo Drucker

Korepetitorice: Ana Anconelli, Natalyija Maricheva

Inspicijentica: Vesna Marinac i Branka Kušen Kajdi

Šaptačica: Nina Simčić

Orkestar i zbor Opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka

PODJELA ZA 14, 16. i 18. studeni 2015.

Umberto Giordano
Andrea Chénier
opera

DIRIGENT: Ville Matvejeff
REDATELJ: Nenad Glavan

ULOGE:
Andrea Chénier :Luis Chapa
Carlo Gérard: Giorgio Surian
Maddalena di Coigny: Kristina Kolar
La mulata Bersi: Ivana Srbljan
La contessa di Coigny: Olga Kaminska
Madelon: Mirella Katarinčić Toić
Roucher: Siniša Štork
Il sanculotto Mathieu: Voljen Grbac
Un „Incredibile“: Marko Fortunato
Pietro Fleville: Dario Bercich
Fouquier Tinville: Slavko Sekulić
L’abate: Sergej Kiselev
Dumas: Darko Matijašević
Il maestro di casa: Saša Matovina
Schmidt: Bojan Fuštar

Članovi baleta: Ali Tabbouch (solo s lutkom), Svetlana Andrejčuk,
Tena Ferić Dokmanović, Svetlana Rasskazova, Tanja Tišma,
Dmitri Andrejčuk, Joseph Cane, Vitali Klok, Daniele Romeo

Scenograf: Nenad Glavan
Kostimografkinja: Manuela Paladin Šabanović
Oblikovatelj svjetla: Dalibor Fugošić
Scenski pokret i koreografija: Oksana Brandiboura Kožul
Koreografija s lutkom: Balázs Baranyai
Zbor uvježbao: Igor Vlajnić
Asistent dirigenta: Matija Fortuna
Asistent redatelja i video: Dino Nikšić
Koncertni majstor: Romeo Drucker

Korepetitorice: Ana Anconelli, Natalyija Maricheva
Inspicijentica: Vesna Marinac i Branka Kušen Kajdi
Šaptačica: Nina Simčić

Orkestar i zbor Opere Hrvatskog narodnog kazališta
Ivana pl. Zajca, Rijeka

Riječ redatelja Nenada Glavana

Andrea Chéneir je opera borbe karaktera njenih likova razapetih između svojih zadatosti i slobodne volje, racionalnog i pomaknutog, okolnosti i privida, ideala i zabluda, politike i ljubavi. Drama je to povišenih tonova i neobuzdanih strasti kobnog ljubavnog trokuta žirondinca, jakobinca i plemkinje u vremenu jednog od najslavnijih povijesnih događaja u svome licu i naličju.

Francuska revolucija je u punom jeku, Bastille je euforično pala, lukaviji dio oligarhije već je napustio zemlju; dok oni frivolniji i neobuzdaniji pohlepno plešu svoj Danse Macabre, a bigotni dio klera s indignacijom pontificira treći stalež, ostatak društva na koljenima grca pod poreznom omčom preglomazne uprave i plaćeničke vojske, vođene raskalašenim aristokratima i bankarima. Radikalizirane političke frakcije barikadiraju se u tabore i dramatično podrhtava cijela jedna tektonika staroga kontinenta, koji iz sekunde u sekundu hrli prema armagedonu koji će u cijelosti promijeniti njegov društveno politički poredak.

Kroz tu impozantnu kompoziciju slavne revolucije pratimo dirljivu romansu zanosne plemkinje Maddalene di Coigny i pjesnika klasicizma Andrea Chéniera, grčko-francuskog imigranta rođenog u Istanbulu. Baš njegov zanos prema helenizmu i istoku, odredit će ga i kao preteču romantizma, a prizori sudbine njegove kobne ljubavi, u turbulentnom okršaju za ideje jednakosti i bratstva kroz pacifizam nasuprot teroru koji će uslijediti, u maniri velikog formata oslikat će u crveno krvoproliće upravo na oštrici giljotine od koje ovi nedužni ljubavnici stradavaju.

“Povijest danas nije stvar uvjerenja, ona je izvedbena i zabavna – ako nije, napravite je da bude!” napisao je engleski dramatičar Alan Bennett i upravo ovaj aktualni imperativ koji nam diktira globalistički imaginarij otkriva sasvim novo lice jedne javne dražbe ideja i fakata, njenu erotičnu estetizaciju, idolatriju i određeni fetišizam. Neodoljive povijesne ikone, intrigantne fusnote, upozoravajući podsjetnici, manirističke pasaže i klišeji nanose se po trendseterskim interpretacijama i komemoracijama koje suštinski služe više zaboravu nego sjećanju, više viziji nego istini. Upravo taj privid ima najveću cijenu, zavodljiv i nepopustljiv, vibrira između utopije i zablude, kao crni povez u duelu – istovremeno koban i spasonosan. Robespierrova idealna država pala je na teroru, a Platonova idealna država na robovlasništvu. Obojica su pali na kognitivnom konformizmu, a preko njih se slamala ljudska povijest. Prognali su oni pjesnike iz svojih „Republika“ – jednome jer je umjetnost smetala kao ideja „sjena sjene“, a drugome kao porok koji vuče u zavist. Potom je rulet vlasti svrgnuo i njih, a bijesna rulja povampireno je pljeskala krvniku. Vizije bratstva, slobode i jednakosti, u tren su postale pripadajuće suprotnosti, a revolucija se zapetljala u cinizam, pojela je svoju slavnu djecu iza kulisa i bez svijetla; okončala je tužno kao Marat, u Davidovom ulju na platnu, pod ironičnim geslom “Ja samo moram biti nesretan kako bi zaslužio vašu naklonost”. Revolucija je sa distance upravo takva tražena estetizirana i tugaljiva slika heroja u duhu neoklasicizma, dok je u stvarnosti njegovo tijelo vjerojatno izranjavano kožnom bolešću. Začudna je ljudska sposobnost stvaranja znakova i simbola što ukazuje ne toliko na načine iznošenja istine koliko na sposobnosti da lažemo.

Iz medija

Apolitični.hr-Nastavak akcije „Obnovimo riječko kazalište” – do crvenog tepiha kupnjom ulaznica za operu „Andrea Chenier”

Mic.hr-Kristina Kolar kao Maddalena u riječkom HNK

Novi list-HNK Ivana pl. Zajca zaključuje opernu sezonu izvedbama “Andrea Chenier”

Apolitični.hr-Kristina Kolar ponovno na riječkoj sceni kao Maddalena u operi „Andrea Chenier”

Kultura.hr- Nastavak Akcije „Obnovimo Riječko Kazalište“: Do Crvenog Tepiha Kupnjom Ulaznica Za Operu „Andrea Chenier“

Jadranski.hr-Nastavak akcije „Obnovimo riječko kazalište“: Do crvenog tepiha kupnjom ulaznica za operu „Andrea Chenier“

Culturenet.hr-Kristina Kolar nastupa u Praškoj državnoj operi

Extravagant-Kristina Kolar na europskim pozornicama

Nacional.hr-PROJEKT OBNOVIMO RIJEČKO KAZALIŠTE Primadonu Kristinu Kolar prije “Andree Cheniera” očekuje nastup u Praškoj državnoj operi

Scena.hr-Kristina Kolar ponovno na riječkoj sceni kao Maddalena

Jadranski.hr-Nakon niza europskih gostovanja, Kristina Kolar ponovno na riječkoj sceni kao Maddalena u operi „Andrea Chenier“