TRANSPARADA

U dvjema glazbeno-scenskim minijaturama savršeno se spajaju plesni pokret i Rossinijeva glazba što nam ih je iz Italije s ljubavlju poslao Mauro Bigonzetti. Obje su hommage slavnom talijanskom skladatelju Gioachinu Rossiniju, njegovom glazbenom talentu, ali i onom gastronomskom. Prva scena je komična, gurmanska, luckasta. Drugi fragment koji se nadovezuje na prvi, duet je izražen kroz efektne skulpturalne forme, slavi se ženska ljepota i fizionomija, bliskost i intimnost.

Balet Allegro predstavlja otvoreno polje igre tijela, glazbe i pokreta, mjesto čistog plesa s raznovrsnim i bogatim rasponom raspoloženja i emocija. Allegro karakter glazbe prenosi se u kompozicije i ritmove pokreta i gesti, da bi pritom postalo čvorište u kojem se isprepliću tek pridošle nove plesačke snage s onom čvrstom bazom iskusnog riječkog baletnog ansambla.

Duet je izdvojen iz Odiseje, komada koji se temelji na Homerovom djelu, ali koje nije ograničeno samo na jednostavno uprizorenje Odisejevih avantura. Predstava ima dvije narativne teme koje paralelno teku, a nikad se ne susretnu. Očito je da se ne može preskočiti uloga Atene, koju smo u našoj reinterpretaciji odlučili razdvojiti na dva različita i komplementarna lika. U duetu promatramo Atenu u trenutku sjećanja. U trenutku intimnosti tijekom kojeg se sjeća svojih postupaka i posljedica. Naš duboko fizički i atletski koreografirani rad teži istraživanju duše i njezinih različitih oblika. Cilj je uspostaviti emocionalnu vezu s publikom. Gesta kao sredstvo za prenošenje poruke ili emocija koja nikada nije sama sebi svrha.

Foniadakisov Bolero na glazbu najpoznatijeg od svih bolera, onog Mauricea Ravela premijerno je izveden 9. studenoga 2018. godine u okviru baletnog projekta 4 bolera, kao pretprogram Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture. Od tada oduševljava i publiku i kritiku. Riječki ga Balet već nekoliko sezona uzastopce izvodi na gotovo svim gostovanjima, plesnim i gala festivalima nacionalno i internacionalno. Foniadakis je uspio repetitivnost ritma prenijeti na trampoline, a petero izvođača upravo zbog toga ima vrlo zahtjevan i težak zadatak izvedbe u zadanom ritmu odnosno savršeno sinkroniziranog poskakivanja i plesa na malom trampolinu kojim redovno zadivljuju publiku. Bolero pripada kanonskim glazbenim djelima 20. stoljeća, zbog čega je svim generacijama koreografa do naših dana bio izazov upustiti se s njime u dijalog. Nemoguće je ignorirati povijest u kojoj je bolero utjecao i oblikovao plesno-koreografski jezik, a svaka nova generacija konstruirala, u svojemu vremenu i svojemu kontekstu, drugačije viđenje te otvarala drugačiju perspektivu i otkrivala drugačiji smisao istoga, ovisno o tomu kako se tijekom vremena oblikovala umjetnička svijest.

Unatoč nepredvidivosti budućnosti, većina ljudi predviđanja vidi na znanstveni ili duhovni način. Budućnost je zastrašujuća, pa je ljudi pokušavaju učiniti svjetlijom snagom materijalizacije misli.

Numinous – izaziva duhovne, misteriozne i/ili religiozne emocije, u isto vrijeme Ominous – je nešto loše će se može dogoditi i Omen – fenomen koji predviđa budućnost.

Zar ne bi bilo lakše postati android ili polučovjek, ugušiti svoje osjećaje i emocije kako bi duže živio, ne poludjeti, ne bojati se onoga što će se dogoditi, uvijek ostati nepokolebljiv i emocionalno stabilan kako bi bili sa svojim voljenima što duže i zaštitili sebe. Što biste odabrali, prazninu osjećaja i dug život ili emocije i brzo nestajanje?

Za gala otvorenje nizozemskih Dana plesa 2010. godine Goecke je kreirao kratki pas de deux na glazbu Stravinskog iz baleta Žar ptica, koji je premijerno izveden 1910. godine. Ono što je tada bilo potpuno u karakteru ruske bajke, borba Ivana Carevića protiv čarobnjaka Kaščeja ne bi li oslobodio zarobljenu carevnu i njezine prijatelje, Goecke preoblikuje u susret dva sramežljiva bića. Kao glazbu koristi uspavanku kojom mitska žar ptica uspavljuje čarobnjaka i njegovo društvo, te dodaje pobjedonosno finale. Ovaj duet može se tumačiti i kao susret žar ptice i princa, dvaju bića različitih naravi: ptice koja pleše i čovjeka koji leti. Na baletnoj gali 2015. godine u Dortmundu, Marco Goecke je prvi put ovaj duet osmislio u interpretaciji dva muškarca. U riječkoj verziji Žar pticu publika će vidjeti u objema verzijama.

Kako dođe, tako prođe. Medium rare je status u kojem sam danas, u procesu oporavka i prihvaćanja nove realnosti, između nedostatka i prihvaćanja. Kreativni proces bio je moj alat za nošenje s valovima čežnje za svojom prvom ljubavlju približivši me bliže sebi samome. Razdvajanje je povezivanje. Povezivanje je preciznost.