Premijera ARIJADNA NA NAKSOSU

Richard Strauss

Preludij – Prolog

Gdje smjestiti “prolog” ove neobične opere? Beč, kao u originalu, ili negdje drugdje? Možda u Rijeku? U našoj verziji opere „Arijadna na Naksosu“, besramno bogati hrvatsko-talijanski tajkun (imaginarni) i jedan od najbogatijih ljudi u Europi, kupio je zgradu riječkog kazališta i u njoj uredio svoju luksuznu riječku rezidenciju. Novi vlasnik nekadašnje zgrade HNK Ivana pl. Zajca priprema svečano otvorenje svoje nove rezidencije, no za ovu je priliku svojim gostima nakon večeri, prije vatrometa, želio nakratko predstaviti nešto egzotično: opernu predstavu, kao u vrijeme dok je zgrada još bila kazalištem. Pjevači se pripremaju izvesti novu operu mladog skladatelja. No, njegov je glazbeni učitelj upravo doznao od majordoma da na zakazanoj večeri neće biti izvedena samo opera njegovog učenika, nego da je tajkun, bojeći se da će „Arijadna na Naksosu“ biti suviše dosadna za njegove goste, angažirao i trupu glumaca koja bi iste večeri trebala izvesti veselu talijansku komediju. Glazbeni učitelj pokušava prosvjedovati, ali mu majordom objašnjava da vlasnik ne tolerira svađe.

Dok učitelj razmišlja kako svojem učeniku priopćiti šokantnu vijest, ostali se pokušavaju dogovoriti kako odraditi večer. Zerbinetta smatra da komedija treba biti na prvom mjestu, inače će slušatelji zaspati. Plesni učitelj uvjerava je da će se publika nakon iznimno dosadne opere razbuditi uz nastup nevjerne Zerbinette i njezinih četvero ljubavnika, te da će od cijele večeri pamtiti samo ples simpatične Zerbinette. Učitelj glazbe pokušava uvjeriti primadonu da ne brine jer će ozbiljni posjetitelji doći na predstavu samo zbog nje. Najnesretniji od svih je, naravno, skladatelj. Želi se povući iz prljavog svijeta kazališnih intriga u kojem je presušila sva njegova glazbena inspiracija.

No tada se vraća majordom s novom gospodarevom naredbom. Opera i komedija neće se prikazivati jedna za drugom, nego – istovremeno. Bogataš smatra da bi bila šteta da njegove uzvanike u tako lijepom domu zamara pustim Arijadninim otokom i njezinim depresivnim arijama. Radije će ih razveseliti likovima iz commedia dell’arte. Izvođači se trebaju dogovoriti kako izvesti zajednički nastup. Uostalom, za to su plaćeni. Primadona i tenor su užasnuti, a skladatelj prijeti zabranom izvedbe svoje opere.

Glazbeni učitelj ga podsjeća da njegova ideja nije najbolja, jer je planirao sljedećih šest mjeseci živjeti od prihoda od ove predstave. Čak ni učitelj plesa ne gubi glavu. Predlaže skladatelju da skrati operu jer je ionako preduga. Zerbinetta i njezina četiri komedijaša nalazila su se već u raznim situacijama i svakako će znati improvizirati kratkotrajne epizode tijekom opere. Uostalom, ako skladatelj želi čuti svoju operu večeras, ne preostaje mu ništa drugo nego da je skrati. Učitelj uvjerava primadonu da će skladatelj izbrisati samo tenorove arije, a tenora uvjerava da će svakako skratiti Arijadninu ulogu. Skladatelj je jedini koji odbija bilo što čuti i vjeruje u vrijednost svojeg umjetničkog djela. Njegova predanost nakratko obuzima Zerbinettu, koja shvaća koliko se zapravo osjeća usamljeno sa svojim zavodljivim nastupima. Skladatelj osjeća toplinu u njezinim riječima i njegova odlučnost da ne dira u operu počinje popuštati. Pjevači i glumci okupljaju se na pozornici, glazbeni učitelj daje im posljednje upute i prije nego što je skladatelj shvatio, predstava započinje.

Sadržaj opere (u operi) „Arijadna na Naksosu“

Ispred stjenovite špilje na pustom otoku Naksosu leži duboko ožalošćena Arijadna. Tugaljivo pjevanje nimfi Najade, Drijade i Eche ilustrira prirodu koja se združuje s Arijadnom u njezinoj boli. Arijadna se s uzdahom budi iz tužnog sna, pitajući se hoće li se ikada vratiti normalnom životu. Prisjeća se Tezeja kojeg je nekoć voljela, ali uspomene su previše bolne. Njezina čežnja ima samo jedan cilj – odlazak u smrt. Čeka glasnika Bogova, Hermesa, koji vodi duše u kraljevstvo sjena. Zerbinetta i njezina četiri komedijaša boje se da je Arijadna poludjela. Svatko je pokušava oraspoložiti, a zatim zajedno otplešu lagani ples u ritmu polke. Ali sve je uzalud. Zerbinetta se oprašta od svojih prijatelja i odlučuje razgovarati s Arijadnom, kao žena sa ženom. Ona zna da se svaka žena u jednom trenutku osjećala napuštenom i ojađenom, tražeći skrovište na usamljenom otoku. Ipak, unatoč čovjekovoj sebičnosti i nevjeri, ona ne proklinje sve i ostaje otvorena za novu ljubav. Ponekad se nova emocija izrodi dok stara ljubav još živi. Tko nije doživio istovremeno ljubav prema dvoje muškaraca? Ali, Arijadna se skriva od tuge i odlazi u špilju.

Zerbinetta počinje s koketnom ljubavnom igrom. Scaramuccio, Truffaldino i Brighella daju sve od sebe i natječu se da je osvoje. Harlekin se ne trudi previše, znajući da će na kraju biti njegova. I doista, Zerbinetta i Harlekin pronađu se, na kraju, u zagrljaju. Ostali odlaze, ljuti i uvrijeđeni. Nimfe najavljuju dolazak broda na kojem plovi bog Bakhus, sin Zeusa i Semele. Nakon poroda, Zeus je majku pretvorio u pepeo, a dječaka su odgojile nimfe. Kad je izrastao u mladića, ukrcao se na brod i otplovio u nepoznato. Vjetar ga je odnio na otok čarobnice Kirke. Ona, sjedeći za tkalačkim stolom, mami pridošle putnike i pretvara ih u životinje. Pred Bakhusovom božanskom prirodom, međutim, njezina moć blijedi i mladi bog uspijeva pobjeći pred njezinim čarima.

Još uvijek zapanjen doživljenim, Bakhus dolazi na Naksos. Ugledavši lijepu ženu, uvjeren je da je i ona zapravo Kirka. Arijadna, međutim, vjeruje da je Bakhus zapravo Hermes koji je došao da ju odvede u smrt. Među njima se rađa ljubav, kao što je sudbina odredila. Čudo zvano ljubav oboje ih izmjenjuje: Arijadnu vraća u život, a u Bakhusu budi božansku prirodu. Zerbinetta je zadovoljna što se njena mudrost pokazala – točnom.