Premijera “CAVALLERIA RUSTICANA” I “PAGLIACCI”

Pietro Mascagni - Ruggero Leoncavallo

„Cavalleria rusticana” događa se na Uskrs u sicilijanskom selu. Počinje preludijem u kojemu su sadržane osnovne glazbene teme Santuzzine ljubavi i očaja te Siciliana.

Uvodni zbor seljana „Gli aranci olezzano” pun je radosti lijepog blagdanskog proljetnog jutra, mirisa naranči u cvatu, marljivosti muškaraca i opojnosti ženskom ljepotom. Veliki je kontrast nesreći koja će se uskoro dogoditi. Na praznoj pozornici ostaju same Turidduova majka Lucia i Santuzza. Santuzza, zaljubljena u svojega zaručnika Turiddua, pita njegovu majku gdje je on. Na njezin odgovor da je otišao u Francofonte po vino, primjećuje da su ga u noći vidjeli u selu. I sama zabrinuta za sinovljevo ponašanje majka Lucia poziva Santuzzu u kuću. Dolazi imućni Alfio i u ariji „Il cavallo scalpita” pjeva o radosti svojega života, dok ga kod kuće čeka vjerna i zaljubljena žena Lola. Alfio pita majku Luciu ima li još onog dobrog starog vina, a ona odgovara da ga je Turiddu otišao nabaviti. Alfio je sumnjičav, jer je ujutro vidio Turiddua pokraj svoje kuće. Santuzza daje majci Luciji znak da šuti. Alfio odlazi, a iz crkve se začuje uskrsni zbor „Regina coeli, laetare”. Himni u slavu uskrsloga Gospodina pridružuje se i Santuzza. Poslije molitve, same ostaju Santuzza i majka Lucia. Na upit zašto joj je dala znak da šuti, Santuzza pjeva svoju potresnu ispovijed „Voi lo sapete, o mamma”. Priča kako su se Turiddu i Lola voljeli prije nego što je on otišao u vojsku, kako se Lola umorna od čekanja udala za Alfija, kako je Turiddu po dolasku bijesan od ljubomore zbog iznevjerene ljubavi počeo voditi ljubav s njom, Santuzzom, a Lola ne mogavši to podnijeti, ponovno ga je osvojila. Santuzza se smatra prokletom zbog grijeha i moli majku da ode u crkvu i moli se za nju dok će ona čekati Turiddua.

U njihovom žestokom duetu „Tu qui, Santuzza?” punom ljubavi, ljubomore, prijetnje, bola, očaja, predbacivanja, Santuzza moli i prašta, a Turiddu ne popušta i prijeti. Pregnantnu dramatsku situaciju prekida vesela koketna Lolina pjesma „Fior di giaggiolo”. Lola, narugavši se Santuzzi, ostavlja Turiddua sa Santuzzom i odlazi u crkvu. Turiddu je bijesan, jer bi je htio slijediti, a Santuzza u nastavku dueta „No, no, Turiddu, rimani” čini posljednji očajnički pokušaj da ga zadrži. Uzalud. On je odbija i odlazi za Lolom, a Santuzza mu poželi zlosretan Uskrs. Izvan sebe od boli i nemoći, Santuzza se ne uspijeva sabrati i pristiglom Alfiju kaže kako ga žena vara s Turidduom dok on juri po vjetru i kiši kako bi zaradio za kruh. Alfio najprije ne želi povjerovati, ali Santuzza, koja nema više što izgubiti kad je izgubila čast, uvjerava ga da govori istinu. On ne prašta prijevaru i zaklinje se da će krvlju oprati ljagu sa svoje časti. Slijedi intermezzo koji Mascagni temelji na „Ave Mariji” što ju je skladao još kao šesnaestogodišnjak. U tom zacijelo najslavnijem Intermezzu cjelokupne operne literature sadržano je ono što se dogodilo i kobna slutnja buduće tragedije.

I sve se brzo razrješuje. Slijedi zbor seljana „A casa, a casa” kojim oni vedra raspoloženja žure svojim kućama. Zadržava ih Turiddu. Dobro raspoložen što je konačno s Lolom, on pjeva zdravicu „Viva il vino spumeggiante”. Dolazi Alfio i veselju je kraj. Turiddu mu nudi čašu vina, on ga odbija kao otrov. Turiddu u pozivu na dvoboj po sicilijanskom običaju ugrize Alfija za uho. Alfio prihvaća izazov. Njihov će sukob riješiti nož. Turiddu zna da ne može izbjeći smrt i u oproštaju od majke „Mamma, quel vino è generoso” moli je da ga blagoslovi kao onda kad je odlazio u vojsku. Moli je i da se pobrine za Santuzzu kojoj je obećao da će je odvesti pred oltar. Majka je očajna. Iz daljine se začuje očajnički ženski krik „Hanno ammazzato compare Turiddu” – „Ubiše kuma Turiddua”. Krvava drama je gotova.

Prolog
Usred dramatske orkestralne predigre pred publiku iznenada istupa jedan član kazališne trupe pjevajući u prologu o životu glumaca u predstavi koja se priprema.

I. čin
Dolaze komedijaši koje pozdravlja njihova vjerna publika. Vođa družine, Canio, svečano oglašava početak u jedanaest sati. Smjestivši se na trgu, komedijaši se razilaze. Canio i Beppo kreću s mještanima u krčmu, dok Tonio ostaje uz kola u kojima je Nedda. Mještani provociraju Cania ljubomorom, no on u tome ne vidi šalu. Ostavši sam s Neddom Tonio joj dosađuje udvaranjem i nasrće na nju. Ona ga odbija bičem. Tonio joj prijeti osvetom i odlazi za ostalima u krčmu. Do Nedde se prikrada mladić Silvio, njezin ljubavnik, koji je nagovara da ostavi Canija. Oni se zanose ljubavnim riječima, ne sluteći da ih uhodi Tonio. Još prije nego što su se ljubavnici dogovorili za noćni sastanak, potajno dovodi Canija. S isukanim nožem Canio se bijesno baca na prijestupnike, ali Silvio uspijeva neprepoznat pobjeći, a Nedda ne odaje njegovo ime. Beppo smiruje svađu i tjera Canija da se odjene, jer uskoro će predstava. Tonio sa strane nagovara Canija da pazi za vrijeme izvedbe, jer će se ljubavnik sigurno odati. Potpuno skršen, Canio ostaje sam s haljom smiješnoga Pajaca koju će na predstavi morati navući dok Harlekin zavodi njegovu ženu. Zdvojan u svom bolu, Canio grca proklinjući sudbinu koja ga u takvom trenutku tjera da publiku zabavlja smijehom.

II. čin
U intermezzu se kroz tijek glazbenih misli ocrtava duševno raspoloženje glavnog junaka. Komedijaši su improvizirali malu pozornicu ispred koje se komeša narod. Tonio i Beppo smiruju nestrpljive gledatelje i predstava započinje. Na sceni je Nedda koja igra dražesnu Kolombinu. Uz ljupku glazbenu pratnju, ona najavljuje publici da joj muža Pajaca nema kod kuće i da očekuje posjet ljubavnika Harlekina. Pri susretu joj pomaže smiješni Taddeo, kojega igra Tonio. Dolazi Harlekin kojega glumi Beppo i pjeva svoju podoknicu, a zatim ulazi u Kolombininu sobu i s njom večera. Iznenađuje ih Pajaco kojeg s mukom igra shrvani Canio. No, potpuno ga iz ravnoteže izbaci strahovita sličnost zbivanja u komediji s onime što je doista doživio toga dana: on zapravo igra samoga sebe, muža kojega je prevarila žena. Canio počinje u svoj glumački dijalog s Neddom upletati izravna pitanja, ne obazirući se na publiku, traži od nje da mu oda ime ljubavnika. Publika je zbunjena, osjećajući da je predstava krenula nepredviđenim tijekom. Tonio zlobno zadržava Beppa koji pokušava smiriti situaciju, a zatim podmeće nož u Canijeve ruke. Zaslijepljen ljubomorom, Canio na sceni probada ženu koja u posljednji tren zaziva Silvija u pomoć. Silvio se izdvaja iz mase i nasrće na Canija, ali i s njime se Pajacov nož obračuna. Svi su potreseni tragedijom koja se neočekivano odigrala. Pajaco, slomljen pozdravlja publiku: „Komedija je završena!”.

„Cavalleria rusticana“ i „Pagliacci“ su dvije opere u zrcalu, dva svijeta koja se prepoznaju.

Za oba, za sva kazališta i sve pozornice života napisan je i vrijedi prolog iz opere „Pagliacci“. Sve je u toj glazbi i u riječima prologa: „… vi ćete na sceni gledat’ stara poznata lica. Ali ovaj put neću vam reć’ da suze što lijemo mi su lažne, naši uzdasi, naša patnja i bol neka vas ne dira.

Gledajte plodove slijepe mržnje, kako bol razapinje, slušajte strašne kletve i bijes i podli smijeh. Na kraju vas molim nemojte siromašna odijela naša motrit, s našim strastima osjećat’ znajte.

Posvem smo ljudi mi u radosti i boli. Isto sunce i nebo modro nad nama mi svojim smijemo zvati“.

„Cavalleria rusticana“ se zbiva na čistini križa jednog uskrsnog jutra. „Pagliacci“ dijele taj križ u opojnoj ljepoti žrtve ljubavi. „Cavalleriu rusticanu“ ovaj put gledamo u istarskim freskama, a „Pagliacce“ u sudaru srca i čelika Rijeke, premda se sve može dogoditi i na bilo kojem drugom kraju svijeta u kojemu se sudaraju srce, čelik i vjera. „Cavalleria rusticana“ je sva zatvorena u strogoću misnoga slavlja kojemu se suprotstavlja neobuzdana strast, a „Pagliacci“ su široko otvoreni u raskošnome ludovanju i bujici karnevalskih svečanosti.

Zlo je jednak završetak za obje priče. Ili možda nije?

Može li ljubav uopće griješiti? Nikakvo zlo nam ne može oteti više od onoga što u ljubavi mi možemo darivati jedni drugima. U operi ili izvan nje.

Vijenac – Simfonijska fantazija i operni verizam

Opera.hr – SUVERENI SOLISTI I USVIRAN ORKESTAR U INSCENACIJI PUNOJ AUTENTIČNIH RIJEČKIH MOTIVA

SoundGuardian – OPERNA PREMIJERA U „ZAJCU“: „CAVALLERIA RUSTICANA „ I „PAGLIACCI“ DANAS OD 19 SATI

Poduckun.net – ‘Cavalleria rusticana’ i ‘Pagliacci’ u opojnoj ljepoti žrtve ljubavi premijerno u Zajcu

HRT Radio Rijeka – Opojna ljepota žrtve ljubavi u dvije verističke opere premijerno na sceni HNK Zajca

Večernji list – Živimo u zemlji u kojoj je vrlo teško doći do istine i rezultata, puno je lažiranja i laganja

Glas Istre – Dvije opere u jednoj večeri u riječkome HNK

Novi list – FOTO “Cavalleria rusticana” i “Pagliacci” izvedeni u jednoj večeri na pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca

Torpedo – [FOTO] Operna večer u Zajcu uz obnovljenu “Cavalleriu rusticanu” Pietra Mascagnija i premijerni “Pagliacci” Ruggera Leoncavalla

Novi list – Solisti na visini zadatka. Naš glazbeni kritičar piše o prvoj ovosezonskoj opernoj premijeri u Rijeci

La Voce del popolo – Un dittico verista intriso di sentimenti e intensità

Akademija Art – Operna premijera u Zajcu: Cavalleria rusticana i Pagliacci u opojnoj ljepoti žrtve ljubavi

Kanal Ri – Operna premijera u Zajcu: Cavalleria rusticana i Pagliacci u opojnoj ljepoti žrtve ljubavi

Extravagant – Operna premijera u „Zajcu“: „Cavalleria rusticana „ i „Pagliacci“ u opojnoj ljepoti žrtve ljubavi

Culturenet.hr – Opere ‘Cavalleria rusticana’ i ‘Pagliacci’ premijerno na sceni ‘Zajca’

Moja Rijeka – Operna premijera u “Zajcu”: “Cavalleria rusticana” i “Pagliacci” u opojnoj ljepoti žrtve ljubavi

Burin – Operna premijera u „Zajcu“: „Cavalleria rusticana „ i „Pagliacci“ u režiji Dražena Siriščevića

Nacional – Operna premijera u ‘Zajcu’: ‘Cavalleria rusticana’ i ‘Pagliacci’ u opojnoj ljepoti žrtve ljubavi

Teklić.hr – Operna premijera u „Zajcu“: „Cavalleria rusticana „ i „Pagliacci“ u opojnoj ljepoti žrtve ljubavi

Novi list – Dvije opere snažnih i tragičnih zapleta. U “Zajcu” večeras premijere “Cavallerie rusticane” i “Pagliaccija”

HRT Radio Rijeka – Opojna ljepota žrtve ljubavi u dvije verističke opere premijerno na sceni HNK Zajca