Premijera PIKOVA DAMA

Petar Iljič Čajkovski

Prvi čin
1. slika

Časnik Herman odaje prijatelju Tomskom da je zaljubljen u nepoznatu ljepoticu, no ne usuđuje joj se prići jer je ona plemkinja, a on samo vojnik bez ikakvoga imetka. Nailazi knez Jelecki, obznanjuje svima da je sretno zaručen i predstavlja svoju zaručnicu Lizu koja se pojavljuje u šetnji sa svojom bakom, tajanstvenom starom groficom. Herman užasnut otkriva da je upravo kneževa zaručnica njegova ljubav kojoj on nije znao ni imena. Tomski prijateljima otkriva legendu o staroj grofici koja se u mladosti kao „Moskovska Venera“ u Parizu poslužila svojom ljepotom i u slatkom ljubavnom grijehu saznala tajnu triju karata koje uvijek dobivaju za kartaškim stolom. Zato je i zovu Pikovom damom. Prema istoj legendi, grofici prijeti smrt ne bude li čuvala tu tajnu. Iznenadna oluja rastjeruje sve okupljene. Herman očajava zbog svoje nesretne ljubavi, ali se u njemu žestoko budi i nova žudnja, kako otkriti tajnu karata?

2. slika

U sutonu, Liza pokušava odagnati sjetne misli i u svojoj sobi zabaviti se s prijateljicama. Pjeva s Paulinom, a onda na nagovor djevojaka Paulina nastavlja sama. Kada društvo tražeći više uzbuđenja zapleše veseli narodni ples, dolazi stara guvernanta i prekorava ih. Poziva ih na čednost i uzorno ponašanje. Ostavši sama, Liza razmišlja o svojoj skoroj udaji i o nepoznatom časniku koji je zaljubljen ne prestaje svuda pratiti. Ušavši krišom u njezine odaje, Herman se odjednom stvori pred njom. Spreman je okončati svoj život ne uzvrati li mu ona ljubav. Duboka tišina noći otkriva njihov susret. Staru groficu probude zvuci koji dopiru iz Lizine sobe i ona kuca na njezina vrata. Sakrivši Hermana, Liza umiruje svoju sumnjičavu baku. Nakon odlaska stare grofice Liza popušta Hermanovoj strasti i predaje mu se.

Drugi čin
3. slika

Na velikome svečanome plesu koji okuplja elitno društvo, maskirani Herman traži Lizu. Ne prestaju ga progoniti glasovi koji se kao mora vraćaju podsjećajući ga na grofičinu tajnu triju karata. Knez Jelecki iskreno, puna srca iskazuje Lizi svoju zabrinutost što njezini osjećaji prema njemu slabe. Ona hladno prima to svjedočanstvo. Strastveno ljubi Hermana i traži priliku da mu dostavi ključ grofičinih odaja jer i kroz njih put vodi do Lizine sobe u kojoj se noću oni trebaju naći zagrljeni u ljubavi. Hermanu međutim ključ ne treba radi ulaska u ljubavno gnijezdo, nego zbog opsesije otkrića tajne triju pobjedničkih karata. Središnji događaj velikoga bala je salonsko uprizorenje pastorale za uzvanike u kojoj se ljubav slavi kao parada, kao što je to i očekivani dolazak na prijem slavne ruske carice.

4. slika

Herman se pojavljuje u grofičinoj spavaonici i skriva se. Staru groficu njezine babuške dočekuju pjesmom, koju ona ljutito prekida i uskoro ih zlovoljna sve otjera. Pred san, grofica pjeva ljupku ariju o svojoj blistavoj, ali ugasloj prošlosti, melodiju staroga francuskog skladatelja Gretryja. Iznenada joj iz mraka pristupa Herman i traži od nje da mu oda tajnu triju karata. Grofica šuti, tajnu ne odaje, ali kao što je nagovješteno u legendi, ovim susretom odlazi u zagrljaj smrti. Ulazi Liza i očajna shvaća da je Hermana u njezin dom dovela strast za grofičinom tajnom, a ne ljubav prema njoj.

Treći čin
5. slika

Sam u svojoj sobi Herman noću razmišlja o tome kako mu je izmakla grofičina tajna. Čita Lizino pismo u kojim mu ona javlja da ga ljubi i da mu je oprostila krivnju za grofičinu smrt. Pred njim se pojavljuje lik pokojne grofice spremne da mu oda tajnu karata i tako spasi Lizu. Tri čarobne karte jesu trojka, sedmica i as. Herman se osjeća kao da je napokon u zagrljaju sreće.

6. slika

Na mostu Nevskog kanala Liza o ponoći čeka Hermana. Silno želi vjerovati u njegovu ljubav, ali je muče i razdiru sumnje. On napokon dolazi i pada joj u naručje, no ubrzo se njegov ljubavni zanos pretvara u ludu opčinjenost tajnom triju karata. Herman odbacuje ljubav i kao začaran hrli u kartašnicu. Liza odlučuje život skončati u valovima rijeke Neve.

7. slika

Veselo se društvo razuzdano zabavlja u kartašnici uz piće i pjesmu koju predvodi Tomski. Tu je i neočekivani gost knez Jelecki, kojega je napustila vjerenica Liza. Poput sablasti među njih dolazi Herman i započinje svoj veliki kartaški obračun. Čini se da je sada baš sve na njegovoj strani. Dobiva na trojku, a zatim i na sedmicu. Svi su zgranuti i nitko se više ne usuđuje igrati s njime. On opijeno pjeva romansu o sreći i traži protivnika za treću igru. Suprotstavlja mu se knez Jelecki. Herman siguran podiže svoju kartu: „Moj as?“ „Ne, ja tučem vašu damu“, odgovara Jelecki. U Hermanovoj ruci je karta pikove dame, lik pokojne grofice, koja mu se osvetila. Sve je izgubio. Slomljen moli oproštenje i zaziva Lizino ime.

Čajkovski, ruski romantizam, emocije. Ipak, opera “Pikova dama” omogućava nam ne samo užitak u divnoj glazbi, već prikazuje i stvarni život. A ta stvarnost je brutalna. Dvoje mladih ljudi zaljubljeni su jedno u drugo, a stvari ne završavaju dobro.

U početku sve je uobičajeno. Banalna životna situacija u kojoj se i mi kao gledatelji možemo prepoznati. Ali opera nije uobičajena, ona glazbom može izraziti sva ona emotivna stanja za koja nam u svakodnevnom životu nedostaju riječi.

Konkretno: mladi časnik Herman strastveno se zaljubljuje u djevojku kojoj čak ni ime ne zna. Onda sreće to biće iz snova, imena Liza, koja je već zaručena za bogatog i uglednog čovjeka. Herman postaje bijesan od ljubomore, kune se da će osvojiti Lizu. Želi prkositi sudbini.

U ovoj operi često se govori o “sudbini”. Tri osobe kao da su u “sudbinskoj” vezi: Herman, Liza i Lizina baka, stara grofica, zvana Pikova dama. Njezin lik kao da potječe iz jezive priče o duhovima. Govori se da zna tajnu triju karata kojima je osigurana pobjeda u kocki. Herman pod svaku cijenu želi otkriti tu tajnu, tajnu koja bi mu donijela bogatstvo i društveno priznanje.

Od trenutka susreta s Hermanom, Liza se nalazi u mučnom sukobu. Upravo u trenutku kada se čini da joj se ostvaruju svi djevojački snovi i da je čeka društvena karijera, propituje je li to zaista ono što želi. A otkad se Herman iznenada noću pojavio u njenoj sobi, spremna je sve napustiti zbog njega. Uvjerena je da je on muškarac koji joj je sudbinski namijenjen.

U Hermanu se već miješaju dvije droge o kojima postaje ovisan, a koje će ga na kraju uništiti – njegova ljubav prema Lizi i pohlepa za bogatstvom. Nespojivost ovih želja odvodi ga u ludilo, a time i Lizu u katastrofu. No, čak i kada shvati da je Herman počinio zločin i da je kriv za smrt njene bake, spremna je ostati uz njega kako bi spasila luđaka. Uvidjevši ipak da je iskoristio nju i njenu ljubav kako bi zadovoljio svoju pohlepu za bogatstvom, smrt preostaje kao njen jedini izlaz.

U velikim se operama često pričaju ljubavne priče bez sretnog kraja. Obično, ljubavni par ne uspijeva zbog okolnosti, društvenih predrasuda ili intrige, kao u slučaju Romea i Julije ili Othella i Desdemone. Međutim, u ovom djelu Čajkovskog katastrofa ima svoje korijene u samoj prirodi ljudskog bića.

Ovu operu možemo promatrati i kao glazbeni psihogram ludila, kao psihoanalizu osobe kojom vladaju proturječna osjećanja, i to mnogo prije pojave psihoanalize. Prikaz likova koje je skladatelj stvorio prije više od dvjesto godina odgovara našem današnjem iskustvu. Lik Hermana nam je vjerodostojan jer je inherentno proturječan. U ovoj operi nema jednoznačnih likova. Dvojnost ljudske prirode, proturječne sile koje vladaju nekom osobom, izražene su na izvanredan način u priči “Pikova dama” i glazbi Čajkovskog. Zbog toga je ovaj sadržaj nevjerojatno moderan. Likovi su nam tako poznati jer nisu prikazani crno-bijelo već u različitim nijansama svojeg karaktera i njihove unutrašnje razdiranosti.

A Pikova dama, stara grofica? Njoj je bilo prorečeno da će treći koji dođe strastveno zaljubljen, kako bi saznao tajnu triju dobitnih kartata, donijeti njenu smrt. Tako Herman za nju postaje sudbinski određenim anđelom smrti i ona je svjesna toga. Kada mu se kasnije mrtva ukazuje kako bi mu otkrila tajnu triju karata, ne znamo je li ovo ukazanje tek Hermanova luđačka fantazija. Nestvarno je u ovoj operi stupilo na pozornicu.

Zanimljivo je da ste ovu ulogu pjevali i kao mlada pjevačica na svojim počecima.

S 33 godine pjevala sam ulogu Pikove dame. U časopisu Opernwelt izašla je 1976. godine dobra kritika, a evo i fotografije iz te produkcije. Redatelj me nakon toga uzeo za Kundry i tako se razvila moja karijera, baš slijedom ove uloge. Ova mi je sada sigurno zadnja. (smijeh)

Mislite? Sigurno ste mislili i ranije da je neka zadnja, pa nije bila?

To je isto istina. Već tri puta sam pjevala zadnji put.

Kako je to išlo, iz Pikove dame u Kundry („Parsifal“, Wagner) s kojom ste se vinuli u zvijezde opernog svijeta?

Te dvije uloge pjevački nemaju veze jedna s drugom, jedna je alt, a druga visoki mezzosopran. Ali redatelj Werner Düggelin je rekao: „Ti ćeš biti moja Kundry!“, ja sam rekla: „Da, da!“. A ni on ni ja nismo znali kakva je to uloga zapravo.

Na probama je bio i pijanist koji ih je vodio, a koji je bio pijanist i kod njemačkog dirigenta Knappertsbuscha u Bayreuthu. Tada je Wolfgang Wagner, direktor Bayreutha, tražio Kundry, pa je pitao njega. Tako sam nakon Basela došla i do Bayreutha i , na neki način, do karijere.

I to kakve svjetske karijere! Te 1979. najbolja Kundry na svijetu bili ste upravo vi, uslijedila su i snimanja te brojne druge produkcije u kojima ste pjevali upravo tu ulogu o kojoj se priča i danas.

Slučajnost.

Kako sada gledate na taj period?

To je tako davno bilo. Toliko davno da ja na tu ulogu, a i neke druge, gledam kao da je to bila neka druga osoba. Ali to ne znači da sam ja sada starica, nego baš zbog toga što se ne želim kretati u prošlosti, neprestano imam nove ideje i nove želje koje mozak održavaju mladim.

Oprostite što ću vas ipak na kratko vratiti u prošlost. Uspješne pjevačice danas i tada?

Nisam se kretala u sistemu primadona koje su tada bile aktualne. Nije mi bila važna takva prezentacija, samo sam radila na sebi i na svojim ulogama. Bio mi je bitan sam rad, a ne kako se prikazujem prema van, kao nekakva primadona. Zbog toga se možda nisam uklapala u tadašnje okvire, u to kako bi se pjevačica trebala prezentirati i kako „nabijati“ renome… A tu je i ime, bez umjetničkog prezimena koje bi se pamtilo.

Kako danas pripremate uloge, sada aktualnu groficu, Pikovu damu?

Jednako kao što sam pripremala i sve uloge do sada. Tražila sam vlastiti izraz koji bih ponudila redatelju. Tako sam oduvijek radila sve uloge. Nisam samo čekala nekakvu uputu od redatelja. Tek kroz tu konfrontaciju dolazi pravi rezultat koji je posljedica timskog rada. Na početku je uvijek vlastiti rad i velika želja, vlastita ideja o ulozi. Tako je to bilo i ovaj put.

A kada je redatelj vaš suprug, kako onda izgleda ta konfrontacija? ?

Jednako. Uključena sam u cijeli proces i uživam u tome da mogu biti dio svega, a ne samo raditi na svojoj ulozi. Zanima me cjelina sveukupno. Zanimalo me uvijek. Naučim skoro sve uloge u operama u kojima pjevam. U ovom trenutku u glavi imam i znam mnoge uloge koje nisu moje, a zapamtila sam ih.

Kakva je žena Pikova dama?

Snažna, suverena, na neki način i lascivna. Ona sve promatra kroz svoju prošlost. (smijeh) Ona još živi u svojoj prošlosti, u svojoj velikoj sceni ona se prisjeća kako je pjevala. U toj sceni pjeva pjesmu koju je pjevala pred kraljem u Francuskoj, to je njezin život, a na sve što se događa u vremenu u kojem se opera odvija ona gleda svisoka, odbacuje to.

Ona djeluje bez da nešto nastoji. Djeluje samodostatno. Drugi je shvaćaju jako važnom, ali ona sama je zapravo izvan svih događanja. Ne pridonosi toj važnosti sama. Ima onih koji joj se izruguju. „Osamdesetogodišnja mumija“, kažu.

Jeste li onda baš tu ulogu birali s ciljanom mišlju?

Nema puno uloga koje osamdesetogodišnja pjevačica može pjevati. U odnosu na prijašnje uloge koje sam pjevala, kada sam uvijek jako pazila kako ću uspjeti, sada nemam više što… sloboda izraza je puno veća upravo zato što niti sama od sebe ne očekujem puno više. Olakotna okolnost koja čini razliku.

Onoliko koliko mogu dati, toliko je upravo i dovoljno. Dok sam prije uvijek samu sebe željela – nadmašiti. Nikada nisam bila zadovoljna, uvijek je bio izazov preda mnom.

Biste li, kao redateljica i umjetnička voditeljica, što ili koga istaknuli iz riječke produkcije „Pikove dame“?

Najvažnije mi je istaknuti da je interesantno raditi s mladima. Veliki mi je užitak raditi s mladim pjevačima.

To se osjeti, to se i vidi, a i svi oni jako vole naglasiti u svojim biografijama da su surađivali s Dunjom Vejzović.

Je, kada dođem u Zagreb u HNK svaka druga osoba s pozornice je radila sa mnom, bilo da su bili moji studenti ili su bili na mojim majstorskim tečajevima. Ovdje je Luka Ortar moj student.

I budete li ponosni?

Da! Jako! Imam ja studente koji su mene nadmašili. Osvajaju pozornice svijeta. To su Diana Haller, Evelin Novak, Krešimir Stražanac, te u Njemačkoj neke čija vam imena ovdje još nisu poznata. Jedna od njih pjeva s najvećim dirigentima, ima niz od toliko CD-a da im ne znam broj, u svakom slučaju već više od mene. Svi oni imaju popunjen raspored tri godine unaprijed.

Na operi „Pikova dama“ surađujete i s mladim šefom dirigentom, maestrom Egelom.

Sjajan je! Jako ga volim, dolazili smo na njegove koncerte. Pred njim je sigurno velika karijera.

S njim je osim toga i jako ugodno raditi.

Vezano uz rad na operi, što biste pak iz redateljske pozicije željeli poručiti publici?

Publika ne zna koliko je posla potrebno za namjestiti jedan mali izraz u jednom razgovoru, u jednom recitativu u operi. Izgleda im to kao neka fraza tek tako nabačena, a iza svake i najmanje emocije na pozornici stoji ogroman rad, sati i sati rada. Razmišljanja o tome što sve karakterizira tu ulogu, kakav pokret je najbolji za takvu ulogu i kakav kostim ga mora pratiti da bi ta uloga bila najbolje moguće dočarana publici. Uglavnom se ne zna koliko je tu rada, a to znam po tome što, uzmimo primjerice, ako je pjevač stao negdje gdje ga se ne vidi, on nije kriv za to, jer to je posao rasvjete, a u kritici se napiše da se pjevač nije dobro kretao pozornicom. Uvijek su za sve krivi pjevači na pozornici.

Sve na pozornici rezultat je rada cijeloga tima. Opera je timski rad, a ne jedan pjevač. Isto tako, jedan pjevač ne može spasiti cijelu predstavu, ali jedan loš pjevač može srušiti predstavu. Vrstan dirigent, dobar redatelj, bolja predstava. Ali zajednički rad je najbitniji. Voljela bih kada bi publika osvijestila koliko je rada iza svakog detalja koji izgleda jako ležerno ili jako emotivno nabijeno. Nije to nastalo u tom trenutku, radilo se to mjesecima, pa i godinama, svatko svoj dio u tom procesu zajedničkog rada.

Razgovarala Andrea Labik

Premijera „Pikove dame“ u riječkom Kazalištu bila je 6. svibnja 1950. pod dirigentskim vodstvom Stanka Šimunića i u režiji Jurislava Korenića. U glavnim su ulogama nastupili Anton Koren kao Hermann, Milan Pihler kao grof Tomski, Branko Medanić kao knez Jelecki, Grofica je bila Nada Auer, a Lizu je pjevala Štefanija Lenković. Predstava je brojala izuzetno veliku posjećenost, igrala je u sezoni 1949./1950. šest puta.

Koncertna izvedba „Pikove dame“ bila je 28. svibnja i 19. srpnja 1976., a 12. srpnja iste godine izvedena je i na Festivalu opere u Opatiji pred 2500 gledateljica i gledatelja.

Sljedeća premijera ovog naslova bila je 14. listopada 1976. godine kada je dirigirao Vladimir Benić, a režirao je Mladen Sabljić. U glavnim su ulogama bili Viktor Bušljeta, Ferdinand Zovko, Marino Sfiligoi, Mario Blažić, Dinko Lupi, Blanka Zec, Mirjana Šebalj. U sezoni 1976./1977. zabilježila je šest izvedbi.

Priredila Andrea Labik

Jutarnji list – DUNJA VEJZOVIĆ Dvije Grofičine scene remek djela su karizmatične osobnosti umjetnice koja je ovaj lik odabrala za finale svoje bogate karijere

Večernji list – Dunja Vejzović u Zagrebu rekla zbogom opernom pjevanju

Večernji list – Titula primadone uvijek mi je smetala, a danas već postaje smiješna

Opera.hr – SUPERIORNOST, MISTIČNOST I POSEBNA ATMOSFERA KOJU JE SCENOM PRONOSILA DUNJA VEJZOVIĆ

Glazba.hr – Posljednja uloga Dunje Vejzović

Glas Slavonije – Povratak i oproštaj Dunje Vejzović

Culturenet.hr – Robert Wilson stiže na subotnju izvedbu ‘Pikove dame’ u riječki HNK

Glas Istre – Robert Wilson dolazi na izvedbu “Pikove dame” u riječki HNK

Moja Rijeka – PRIJATELJSTVO RIJEČKE DIVE I KAZALIŠNOG UMJETNIKA Robert Wilson stiže na subotnju izvedbu „Pikove dame“ u riječki HNK

Akademija Art – Robert Wilson dolazi na oproštajni nastup Dunje Vejzović u riječkom HNK-u

Torpedo – Robert Wilson stiže na subotnju izvedbu „Pikove dame“ u riječki HNK: Moja junakinja iz života je Dunja Vejzović

Teklić.hr – Robert Wilson stiže na subotnju izvedbu „Pikove dame“ u riječki HNK: Moja junakinja iz života je Dunja Vejzović

ArtCaffe – OPROŠTAJNI NASTUP VELIKE DUNJE VEJZOVIĆ U HNK-U IVANA PL. ZAJCA; DOLAZI I ROBERT WILSON

Nacional – Robert Wilson dolazi u riječki HNK: “Antigona je moja mitska junakinja. Moja junakinja iz života je Dunja Vejzović”

Novi list – Veliki Robert Wilson dolazi na izvedbu “Pikove dame” u riječki HNK: “Dunja Vejzović je briljantna”

HRT Radio Rijeka – Večeras u Zajcu: Dunja Vejzović oprašta se ulogom Pikove dame

La Voce del popolo – Dunja Vejzović. L’addio a una carriera brillante

Prigorski.hr – Premijera opere “Pikova dama” kojom se Dunja Vejzović oprašta od operne pozornice

Glas Istre – Premijera opere “Pikova dama” kojom se Dunja Vejzović oprašta od operne pozornice

La Voce del popolo – «La dama di picche»: emozione e dramma

Novi list – Premijerno izvedena “Pikova dama” s Dunjom Vejzović u naslovnoj ulozi

HRT Magazin – Operom “Pikova dama” Dunja Vejzović oprašta se od operne pozornice

La Voce del popolo – «La dama di picche». Convincono i solisti

Novi list – Bili smo i na drugoj izvedbi “Pikove dame”. U pitanju je kvalitetna opera koju svakako vrijedi vidjeti

Culturenet.hr – Premijera ‘Pikove dame’ u riječkom HNK-u s proslavljenom Dunjom Vejzović koja se oprašta od operne scene

Svijet kulture – Premijera „Pikove dame“ u riječkom HNK-u s proslavljenom Dunjom Vejzović koja se ulogom Grofice oprašta od operne scene

Kanal Ri – Premijera Pikove dame u riječkom HNK 15. lipnja

Večernji list – Dunja Vejzović oprašta se od scene “Pikovom damom”

Novi list – Najavljena premijera opere “Pikova drama” u Zajcu: Ekstremno ogromna, ekstremno zahtjevna

Infokiosk – Proslavljena Dunja Vejzović od scene se oprašta u Rijeci! U ‘Zajcu’ 15. lipnja premijera opere “Pikova dama”

Film-mag.net – Premijera opere ‘Pikova dama’ u riječkom Zajcu

Jutarnji list – Operna diva Dunja Vejzović ulogom grofice u “Pikovoj dami” u Rijeci se oprašta od scene

Burin – Premijera „Pikove dame“ u riječkom HNK-u s proslavljenom Dunjom Vejzović koja se ulogom Grofice oprašta od operne scene

Glazba.hr – Pikova dama

Kigo.hr – Premijera opere “Pikova dama” kojom se Dunja Vejzović oprašta 15. lipnja

Extravagant – Premijera „Pikove dame“ u riječkom HNK-u s proslavljenom Dunjom Vejzović koja se ulogom Grofice oprašta od operne scene

La Voce del popolo – «La dama di picche», uno psicodramma straordinario

Moja Rijeka – Premijera „Pikove dame“ 15. lipnja u riječkom HNK-u

Teklić.hr – Premijera „Pikove dame“ u riječkom HNK-u s proslavljenom Dunjom Vejzović koja se ulogom Grofice oprašta od operne scene

Torpedo – Premijera „Pikove dame“ u riječkom HNK-u s proslavljenom Dunjom Vejzović koja se ulogom Grofice oprašta od operne scene

Nacional – U riječkom HNK premijera ‘Pikove dame’. Dunja Vejzović ulogom Grofice oprašta se od operne scene

Riportal – Proslavljena Dunja Vejzović od scene se oprašta u Rijeci! U ‘Zajcu’ 15. lipnja premijera opere “Pikova dama”

Glas Istre – Premijera “Pikove dame” u riječkom HNK 15. lipnja

Novi list – Premijera “Pikove dame” u HNK Ivana pl. Zajca 15. lipnja

HRT Radio Rijeka – Večeras u Zajcu: Dunja Vejzović oprašta se ulogom Pikove dame

Novi list – Operna diva Dunja Vjezović vraća se na riječku pozornicu: ‘Rekla bih da je to zasad posljednja uloga i zato mi je toliko važna’