“Ma tko kaže da se Broadway ne može dogoditi i u Rijeci?! Mjuzikl „Poljubi me, Kato“ („Baciami, Cate“) sjajna je predstava, koja svakom gledatelju obećava dvoipolsatni punokrvni užitak.”
Edita Burburan, Novi list

Predstava traje dva sata i trideset minuta, izvodi se s jednom pauzom.

Igor Weidlich: Disati za publiku

Koliko je velika čast, a s druge strane velika odgovornost primiti u ruke libreto glazbeno-scenskog klasika kao što je „Kiss me, Kate“ i potom dobiti mogućnost raditi na prijevodu, prepjevu i adaptaciji. Jer, ovaj mjuzikl Colea Portera predstavlja ‘velik zalogaj’ s kojim se uz veliko poštovanje i dan danas u koštac hvataju vodeće svjetske pozornice. Svaka riječ, slog, nota i naglasak moraju biti na pravom mjestu, bez iznimki, to je ono što publika očekuje, i to je dragulj koji ovo djelo u sebi skriva.

Stoga je teško sakriti uzbuđenje koje sam osjetio u trenutku kad su me iz HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci te redateljica i koreografkinja Tihana Strmečki pozvali da postanem dio kreativnog tima. S iskusnom i nadasve kreativnom Tihanom te glazbenim ravnateljem Filipom Gjudom imao sam priliku raditi na velikim mjuziklima i ranije, što uvijek vrlo brzo rezultira potpunim međusobnim shvaćanjem kreativnog procesa, načina rada i očekivanja, to je užitak sam po sebi.

No prijevod i prepjev tada dolaze na svoj prvi test – pred iskusne izvođače, pred ansambl, pred ljude kojima je HNK drugi dom, i koji će upravo te napisane riječi oživjeti. Ne treba ni reći koliko je olakšanje i ponos, a pogotovo čast vidjeti smijeh i zaigranost izvođača na prvim probama, doslovno na samom početku procesa. Po prvi put postati dijelom čarolije koju stvaraju divni ljudi u HNK Ivana pl. Zajca zaista je neprocjenjivo. A konačan test je publika, za njihov aplauz, pogotovo u vremenima u kojima sad živimo, kazališta dišu.

„Poljubi me, Kato“ zaista jest dragulj, djelo koje ispod lake i šarolike igre, humora i nezaboravnih glazbenih brojeva, skriva kompleksnu kritiku muško-ženskih odnosa, ali i brojnih drugih društvenih aktualnosti. U biti, mjuzikl bez dlake na jeziku dopire do publike i otvara brojna pitanja, a opet nudi i određenu katarzu, iskupljenje, pomirenje, sretan kraj. Uz obilje smijeha, naravno.
Zadatak ove riječke adaptacije nije bio nimalo lak – uklopiti klasičnu priču u današnje okruženje. No to i jest čar klasika, uvijek su aktualni, uvijek daju novu inspiraciju i stvaraju nove kreativne zanose. Zato ono uzbuđenje koje se rodilo od kada sam postao dio kreativnog tima ne prestaje, nego je sve veće što je mjuzikl bliže svojim prvim izvedbama pred publikom. Ali uz ovaj divni kreativni tim i produkciju, a pogotovo svaku pojedinu osobu koja će ovo djelo oživjeti na pozornici, uvjeren sam da uspjeh ne može izostati i da će HNK još jednom mjuzikl-klasiku dati prostor kakav mu i pripada.

Filip Gjud: Rakošna ravnoteža

Glazba mjuzikla „Poljubi me, Kato” najbolje prikazuje svu čar takozvanog zlatnog doba američkog kazališta i kinematografije. Izrazito raskošan, savršeno balansira između tada popularnog Big band – swing zvuka, te klasičnog zvuka 18. i 19. stoljeća uz konstantno prisutne elemente parodije na popularne Verdijeve opere i mnoge druge operete koje se u potpunosti ostvaruju u pjesmi „Gdje je moj stari život sad”.

Mjuzikl je napisao Cole Porter kao reakciju na tadašnji veliki hit „Oklahoma” i ubrzo je osvojio srca publike i kritike, pa tako i mnoge nagrade, uključujući pet „Tonyja” 1949. godine. Iza sebe je ostavio niz poznatih pjesama koje su kroz vrijeme postale popularni jazz standardi, poput „Too darn hot” i „So in love”. Nakon toga je mjuzikl postavljen na pozornice diljem svijeta, uključujući i riječki HNK.

No, zasjao je u jednom novom ruhu 1999. godine na Broadwayu. S novim aranžmanima i sjajnim orkestracijama koje potpisuje Don Sebesky ponovno je osvojio srca novih generacija – mlađe publike, a i ovog kreativnog tima. Kao glazbeni ravnatelj ovog mjuzikla imam čast s nevjerojatnim orkestrom, glumcima, pjevačima i plesačima stvoriti jedan magičan svijet, jednu glazbeno-scensku oazu u kojoj se svi, barem na trenutak, možemo odvojiti od svakodnevice i uživati u svim posebnostima mjuzikla i kazališta.

Tihana Strmečki: Mjuzikl u kazalištu za umjetnički odmak od svakodnevice

Mjuzikl „Poljubi me, Kato” komičnaje adaptacija Shakespearove „Ukroćene goropadnice” u kojoj kroz ljubav, strast i komediju paralelno pratimo uzbudljivu radnju na sceni i iza nje. Narativne se paralele metakazališne strukture predstave isprepliću, suprotstavljaju i nadopunjuju kao jedinstvena cjelina analize borbe spolova u suvremenom i renesansnom svijetu. S lakoćom prelazimo granice između umjetnosti (sadržaja predstave koja se postavlja) i realnosti (života glumaca koji je postavljaju), što daje uvid u uzbudljivi zakulisni svijet kazališta.

Komični brzi dijalozi, glazbena genijalnost Colea Portera i energični plesni materijal stavljaju u jukstapoziciju Shakespeareovo i suvremeno doba zbog čega mi se usklađivanjemuško-ženskih principa nametnulo kao logičan režijski koncept. Kako bih istovremeno odala počast Bardu i slavila ravnopravnost spolova za koju se i dandanas borimo, muški je princip očitije zastupljen u „Goropadnici”, dok je ženski izražen u odnosima i situacijama postavljanja predstave. Ono se odvija u suvremeno doba upravo u ovomkazalištu zbog čega je i talijanska komponenta vrlo zastupljena u vidu podrijetla likova, korištenja jezika i kulturnih referenci, čime predstava dobiva na strastvenosti i eleganciji koje podcrtavaju obje radnje.

Mjuzikl je jedan od najzahtjevnijih glazbeno-scenskih formi upravo zato što se u režiji podrazumijeva znanje iz područja glume, plesa i pjevanja kao individualnih cjelina te poznavanje tehnika kojima se one prirodno nadopunjavaju. U postavljanju ovog mjuzikla u dvostrukoj sam ulozi redateljice i koreografkinje dobila priliku uz vrhunski ansambl i kreativni tim glatko pretočiti glumačku interpretaciju, pokret i pjevanje u narativnu liniju koju će publika pratiti sa zanimanjem. Za mene su upravo to stupovi koji podupiru kazalište kao hram naše duše i umjetnost naših života. Ova predstava pruža odmak od svakodnevnice u kojoj se publika može prepoznati, zamisliti, oduševiti i nadam se – inspirirati.

Tko je Bianca u „Poljubi me, Kato“?

Riječanka, glumica i pjevačica Mateja Majerle nastupat će u izvedbama slavnog mjuzikla u zahtjevnoj ulozi Biance.

Da se može očekivati mnogo, govori već činjenica da Mateja ima već bogato scensko iskustvo u brojnim mjuziklima, nerijetko u glavnoj ulozi, a to su „Footloose”, „Byron”, „Aida”, „Mamma mia”, „Jesus Chris Superstar” zagrebačkog Kazališta „Komedija” i drugi.

Možda je neki pamte i po ulogama u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka u predstavama „Postolar i vrag” i „Mala vještica”, u Teatru Exit u predstavi „Nemirne noge”, te u Maloj sceni u predstavama „Priča o zvuku”, „Ne, ti ne!” i „Puž”. Svoj glumački i pjevački talent razvijati je počela još kao djevojčica i to u opatijskoj kazališnoj družini SKAM pod vodstvom redateljice i glumice Rajne Miloš. Tada je dobila i svoje prve glavne uloge još kao devetogodišnjakinja – mjuzikli „Ema”, „Neposlušna priča”, te „Slomljeno jato” i „U zmajevom gnijezdu”.

Njezin se glas mogao čuti u mnogim animiranim serijama i filmovima od kojih izdvajamo novog „Kralja lavova” gdje joj je povjeren lik Nale i jedna od najljepših pjesama iz animiranih crtanih filmova uopće – „Can you feel the love tonight”.

K tome, Mateja Majerle poznata je i po svojoj glazbenoj karijeri tijekom koje je već pjevala uz brojne poznate glazbenike.

Netom prije izlaska na probu, kazala nam je uzbuđeno: „Poljubi me, Kato vratio me u grad u kojem sam odrastala. Počašćena sam pozivom da zaigram na daskama HNK-a Ivana pl. Zajca, a među članovima ansambla već sam stekla i prijatelje.”

Priredila Andrea Labik

Pedeset godina od prvog „Poljubi me, Kato“ u Rijeci

Brodvejski hit „Poljubi me, Kato“ u režiji i koreografiji Tihane Strmečki premijerno je na sceni riječkog „Zajca“ od 15. srpnja 2021.!
Prošlo je točno pedeset godina od prvog riječkog postavljanja mjuzikla „Poljubi me, Kato“! Te 1971. godine bio je to ujedno i prvi svjetski mjuzikl postavljen u Rijeci. Riječka je publika taj naslov gledala dva puta premijerno, u sezonama 1971./1972. i 1993./1994., a u sezoni 1995./1996. kao obnovu.
Prije toga, u Hrvatskoj je postavljen prvi put 1959. u zagrebačkoj „Komediji“.

Prvi riječki Fred Graham / Petruccio, Lili Vanessi / Katarina, Lois Lane / Bianca i Bill Calhoum / Lucenzio bili su Zlatko Foglar, Gertruda Munitić, oboje zvjezdane gošće, te Dunja Ilakovac-Hercog i Ivan Bibalo. Dirigirao je inicijator postavljanja i stvaranja mjuzikla u Rijeci Dušan Prašelj koji je te godine pokrenuo i Reviju mjuzikla, režirao je Vladan Svacov, a koreografirao Zvonimir Tajzl.
U sljedećoj premijernoj podjeli „Poljubi me, Kato“ iz svibnja 1994. godine u glavnim su ulogama bili Tatiana Matejaš, slavna Tajči, Galiano Pahor, Vedrana Perčić, Čedo Martinić i Slavko Šestak. Predstavu je režirao Leo Katunarić, dirigirao je Krunoslav Kajdi, koreografirala je Mojca Horvat. Scenograf je bio Dalibor Laginja, a kostimograf Željko Nosić. Predstava je redovno igrala pred punim gledalištem, a u sezoni 1995./1996. je i obnovljena uz dijelom nove interprete: Mila Elegović, Galiano Pahor, Vedrana Perčić, Voljen Grbac, Slavko Šestak.
Uz naše zvijezde riječkog mjuzikla posljednjih nekoliko sezona, naše Lili odnosno naše Katarine ne moramo više tražiti u Zagrebu. Treća riječka premijera „Poljubi me, Kato“ 2021. nošena je na nogama, plećima i plućima riječkih snaga!

Priredila Andrea Labik

Iz zlatnog doba mjuzikla

Originalna prva produkcija mjuzikla „Kiss me, Kate“ praizvedena je u kazalištu New Century 30. prosinca 1948., odigrano je 1077 izvedbi do 28. srpnja 1951. godine. Taj je naslov bio prvi mjuzikl koji je osvojio najprestižniju američku nagradu za najbolja kazališna dostignuća „Tony“, a 1949. osvojio ih je čak pet: za najbolji mjuzikl, za najbolje libretiste, za najboljeg skladatelja i autora stihova, za najbolju kostimografiju i za najbolje producente. U libreto Belle i Samuela Spewacka spretno je svoje stihove integrirao Cole Porter i skladao hit koji je vrlo brzo postao klasični mjuzikl, iako je u svoje vrijeme na drugačiji način doticao muško-ženske odnose nego što je to bilo do tad uobičajeno. Igra riječima, pametne rime, eksplozivne melodije koje su onda pokretač za bezbroj uzbudljivih plesnih brojeva.

Razvedeni par, egoistični glumac-redatelj i narcisoidna glumica, ne mogu živjeti jedno s drugim kao niti jedno bez drugoga, ali moraju raditi zajedno na nimalo slučajno odabranom naslovu, na Shakespearovoj „Ukroćenoj goropadnici“. Bivši par koji se ne podnosi, sada mora glumiti da su par. Najvažniji je uspjeh predstave na kojoj rade, ali ipak, bitka u garderobama je – neodoljiva. Sve što Fred Graham i Lilli Vanesi nisu uspjeli do tada, Katarina i Petruccio će ipak uspjeti – pripitomiti ono buntovno, nadmeno, nezadovoljno i razdražljivo u sebi prije nego jedno nad drugim. Ona očita mizogina težnja pobjede muškarca nad ženom u „Ukroćenoj goropadnici“ potpuno se urušava u Porterovim songovima, Petrucciova patrijarhalna dominacija se gubi, a ženski likovi dobivaju slobodu. Dok su se drugi autori u to vrijeme držali glazbenih i muško-ženskih okvira svojeg vremena, ovaj mjuzikl je tako svojom neposlušnošću, otporom formalnostima i konvencijama, nadišao jednoslojnu funkciju estradne zabave u kazalištu. I to na „mala vrata“, kroz humor i beskrajno zarazne songove.

Prepirke, smicalice i romantika na sceni i iza scene, komedija, dio „Ukroćene goropadnice“ Williama Shakespearea, sofisticirano, i klasično i moderno, seksi, zabavno – „Poljubi me, Kato“!

Priredila Andrea Labik

Jeste li znali

…da se rečenica iz naslova u Shakespeareovoj drami čuje tri puta? Petruccio izgovara „Poljubi me, Kato“ na tankoj granici između zapovijedi, kontrole i iskrene, intimne želje. Je li to romantično nadmetanje s buntovnom ženom ili muško pokoravanje žene..? Znamo što Cole Porter misli…

Priredila Andrea Labik

„Poljubi me, Kato“ iz brodvejskih u holivudske ruke

Bitka spolova i zamagljene granice između događaja na sceni i iza nje u brodvejskom mjuziklu „Poljubi me, Kato“ zainteresirale su i filmaše. Zlatni klasik Hollywooda „Kiss me, Kate“ iz 1953. prikazuje glumce dok pripremaju mjuzikl Colea Portera, koji je i inspiriracija za nastanak filma.
Film je za velike ekrane režirao George Sidney, koreografirao Hermes Pan, a u glavnim su ulogama bili Kathryn Grayson i Howard Keel. Metro-Goldwyn-Mayer-ova visokobudžetna adaptacija dogodila se u vrijeme zlatne ere 3D-a, kratkog razdoblja ranih 1950-ih kada su u studijima uz 3D snimanje nastojali privući publiku natrag u kina nakon pojave televizije. Koriste se tako brojni tada moderni „trikovi“ kao što je bacanje predmeta u smjeru publike, ali prava snaga prikazana je u rasplesanim i raspjevanim dijelovima gdje je vidljiv istinski naporan rad kako bi se dočaralo iskustvo doživljaja uživo. Neki kritičari još uvijek smatraju upravo taj film jednim od najboljih 3D filmova koje je Hollywood ikad snimio.
Film je bio nominiran za Oscara za najbolju glazbu, partituru i glazbenu sliku (Cole Porter, André Previn, Saul Chaplin).

Kasnije su uslijedile i brojne televizijske ekranizacije 1958., 1964., 1968. …

Priredila Andrea Labik

Foto & Video galerija