ELEKTRA

Richard Strauss

Sofoklova, Hofmannstahlova i Straussova Elektra ima svoju pretpovijest. Kada se mikenski kralj Agamemnon vratio iz Trojanskog rata, u kupelji ga sjekirom ubija Egist, mladi ljubavnik njegove žene koja mu pomaže u poduhvatu. To je bila Klitemnestrina osveta jer je kralj, polazeći u rat, njihovu kćerku Ifigeniju želio žrtvovati bogovima. Od preostalo troje Agamemnonove djece, ubojicama je umakao najmlađi Orest. Sestre Krizotemis i Elektra ostaju živjeti na dvoru. Elektra se povlači u sebe i odbija bilo kakav doticaj s ubojicama svog oca, čija je uspomena danonoćno opsjeda. Mlađa sestra Krizotemis pokušava zaboraviti grozote.

Cijeli čin se odvija u dvorištu dvora. Zle Klitemnestrine sluškinje ogovaraju Elektru, a samo je jedna brani, no zbog toga bude kažnjena od Nadstojnice. Nakon njihova odlaska Elektra se prisjeća oca i prizivlje njegov povratak. Prilazi joj Krizotemis, Elektra ju ismijava, ali sestra je upozorava da joj majka Klitemnestra i njezin ljubavnik Egist spremaju pogibelj. Elektru to ne pokoleba, ona samo misli na osvetu očeve smrti. Iz dvora izlazi Klitemnestra sa svojom dodvornom svitom. Kraljica je uznemirena i od Elektre traži savjet protiv svoje nesanice i nesnosnih noćnih mora. Nakon dugih godina šutnje Elektra napokon pristaje na razgovor, ali samo da bi majku dovela do užasa, najavljujući joj Orestovu osvetu. Klitemnestri došaptavaju vijest koja je na trenutak oslobađa straha od osvete, i ona hita natrag na dvor. Očajna Krizotemis objavljuje tu vijest: dvojica neznanaca dojavili su Orestovu pogibiju. Elektra užasnuta tom viješću odlučuje da sada njih dvije same moraju osvetiti oca.

Krizotemis odbija Elektrin zahtjev i bježi. Elektra iskopava skrivenu sjekiru, kojom je ubijen Agamemnon, no smete je nepoznati mirni mladić – on je jedan od svjedoka Orestove navodne pogibije. Saznavši iz razgovora da je pred njim Elektra, mladić se odaje. On je Orest i došao je sa starim odgojiteljem po osvetu. Sreću susreta brata i sestre, u kojemu se Elektra prisjeća njihove mladosti, prekida poziv mladiću da uđe u dvor. Elektra se pritaji sve dok ne začuje majčin smrtni hropac. On je uzbunio sve sluškinje u dvorištu, koje se ustrašeno razbježe kad ugledaju Egista. On je iznenađen neočekivanom ljubaznošću Elektre koja ga upućuje na dvor, znajući da je ondje Orest spreman na osvetu. Egist odlazi u smrt. Krizotemis javlja o borbi na dvoru i pobjedi Orestovih pristaša. Osveta je izvršena, Elektra pleše svoj pobjednički ples na kraju kojega kao opsjednuta pada mrtva. Krizotemis zazivlje Oresta.

Kada je Richard Strauss pripremao Elektru za premijeru u Dresdenu 1909., imao je dva različita savjeta za dirigenta Ernsta von Schucha. Prvo mu je doviknuo „Glasnije, glasnije, još čujem pjevače!“, no kasnije se predomislio i rekao mu da partituru svira lakše, „kao Mendelssohnovu vilinsku glazbu“. Koji ste savjet odabrali slijediti?

Elektra je genijalno djelo, remek-djelo. Postoje mjesta s vrlo glasnim zvukom orkestra do mjesta s vrlo nježnim pianissimom. Uvijek pokušavam služiti toj orkestraciji. Također, vrlo intenzivno radim s pjevačima i uvijek pokušavam održati tu «tanku granicu» između velikog zvuka i pravog balansa s pjevanjem. Osim toga, ne treba zaboraviti da glasovi, posebno u glavnim ulogama, trebaju biti veliki, transparentni glasovi.

Elektra je napeta, bjesomučna, čak zastrašujuća opera za koju mnogi kažu da hvata najodvažnije u opusu Richarda Straussa. Kako biste opisali Straussovu orkestraciju? Kako glazba dočarava tragičnu priču “Elektre”?

Elektra je jedna od najtežih opera za dirigiranje. Ne nailazimo samo na trenutke frenetičnog orkestra, već i na višedimenzionalnost zvuka. Zvuka koji se proizvodi teškim, ponekad vrlo brzim komentarima raznih instrumenata ili skupina instrumenata. Tempo se također uvijek mijenja. Stoga dirigent mora poštovati „veliku liniju“, ali istovremeno paziti da se čuju paralelni zvukovi instrumenata u orkestru.

Poznato je da je Elektra izazovna opera za sve uključene. Koji izazovi stoje pred dirigentom i orkestrom?

Jako sam sretan što sam ponovno u Hrvatskoj i pripremam ovo djelo. Opera je vrlo zahtjevna, ali drago mi je da orkestar daje sve od sebe. Također, imamo sjajne pjevače koji su jako dobro pripremljeni. Jedan od glavnih izazova u ovoj operi je to što moram biti vrlo precizan u metričkim promjenama, a u isto vrijeme moram služiti posebnom stilskom izričaju u svakoj sceni. Na primjer, Klitemnestrina scena stilski je vrlo različita od scene Elektre i Oresta.

Kako biste opisali svoj stil vođenja i pristupa djelu?

Uvijek pokušavam vidjeti što je „iza nota“ kako je rekao Furtwängler. Dirigiranje nije samo koordiniranje. Dirigirati znači interpretirati, poštovati želje skladatelja, posebno stil svake skladbe i disati zajedno s pjevačima i s orkestrom. Mislim da spadam u dirigente kojima je stalo do finog zvuka i nisu za vizualni „show“.

Razgovarao David Čarapina

Zbog čega vam je važno biti oboje – i dramaturg i redatelj?

Redateljskom izazovu i glazbenoj partituri pristupam prije svega iz dramaturške perspektive. Polazim od dramske radnje, odnosa i razvoja likova kroz njezinu strukturu, ali i suodnosa glazbene i glumačke izvedbe. Spektakularnost opere nije mi nevažna, ali jest sekundarna; svrhovita je, no ne i svrha opernog uprizorenja i izvođenja.

Zato „Elektra”?

Da. Pitanje je možemo li o „Elektri” govoriti samo, odnosno, primarno kao o operi. Usudio bih se reći da niti u jednoj drugoj operi ili glazbeno-scenskom djelu nije do te mjere postignuta prožetost, upravo prenapregnutost, dramskog i glazbenog kao u „Elektri”. Vjerojatno je i zbog toga Strauss „Elektru” žanrovski odredio kao glazbenu tragediju, a ne kao operu.

Tražite li namjerno opere sa snažnim ženskim likovima?

Uglavnom. Čak i ako je naslovni lik „on“ (Otello, Falstaff, Macbeth, Don Carlo, Giulio Cesare, Peter Grimes), uvijek me više intrigiraju ženski likovi (Desdemona, Alice, Elizabeta de Valois, Lady Macbeth), ne samo zato što su u opernoj literaturi puno kompleksniji, nego i stoga što se aktualnost opere danas može prepoznati i u problemu s kojim se u određenoj dramskoj situaciji, koja je onda i društvena situacija, nalaze upravo – žene. One su uvijek dramski likovi koji se bore za neko svoje oduzeto ili nikada stečeno pravo, a ne suočavaju se samo s nekim karakternim nedostatkom, dvojbom ili žudnjom.

U slučaju „Elektre“ pokušali smo tri glavna ženska lika – Elektru, Krizotemis i Klitemnestru – sagledati u čitavoj njihovoj karakternoj kompleksnosti. Sve tri su žene koje ne zastupaju samo jedan od osnovnih principa u dramskom sukobu, nego svaka zastupa i interese i perspektive drugih dviju žena: u tom smislu, nastojali smo prepoznati što od Elektre i Krizotemis postoji u Klitemnestri, što od Klitemnestre i Krizotemis postoji u Elektri, što od Elektre i Klitemnestre postoji u Krizotemis. Tu njihovu korelaciju potencira kostimografija Sandre Dekanić, koja slijedi ideje fovističkog slikarstva te se nameće kao vizualna nadgradnja ekstremno ekspresionističkog stila glumačke izvedbe.

Kakva je bila suradnja s trima pjevačima u glavnim ulogama?

Sve tri uloge, naročito ona Elektre, ulaze u red najzahtjevnijih uloga za pjevačice. U tom smislu, riječ je o iznimnim i fascinantnim pjevačicama s kojima sam u ovoj produkciji surađivao: Maidi Hundeling, Dubravki Šeparović i Anamariji Knego, koja je zamijenila Helenu Juntunen iz premijerne podjele. Režija i dramaturgija ove predstave zbog njih su upravo takve, a ne zbog mojih prethodno osmišljenih i nametnutih ideja i interpretacija tih likova. Naravno, u njihovoj glumačkoj i pjevačkoj izvedbi poseban izazov predstavlja – prostor. Posve smo obrnuli uvriježeni raspored odnosa između pozornice, orkestralne rupe i gledališta. U ovoj predstavi „Elektre“ orkestar je na pozornici, uklopljen u njezinu scenografiju.

Izvedbeni prostor sveden je na klaustrofobičnih 5 kvadratnih metara platforme koja prodire u gledalište. Ta iznimna blizina izvođača / dramatis personae gledateljima pojačava već ekstremna afektivna stanja likova i samih pjevačica-glumica. U konačnici, spoj eksplozivnih dramskih i glazbenih intenziteta uzrokuje uznemirujuću sintezu teatralnosti i stvarnosti, kada spektakl razbija šok, kada opera postaje – goli život…

Razgovarao David Čarapina

Vijenac – Riječka Elektra u Zagrebu

Kultura u Zagrebu – Elektra HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka u zagrebačkom HNK-u

Svijet kulture – Gostovanje HNK Ivana pl. Zajca Rijeka s hvaljenom opernom predstavom „Elektra“

Jutarnji list – ‘Sa svojim je ljubavnikom ubila muža, potjerala djecu i uživa u moći… neka mi skladatelj oprosti ako zabrljam‘

Akademija Art – Hvaljena Straussova “Elektra” vraća se na opernu pozornicu

Moja Rijeka – Obnova Straussove „Elektre“ koja je označila novo poglavlje riječke operne povijesti

Regionani – Obnova Straussove „Elektre“ koja je označila novo poglavlje riječke operne povijesti

Kigo.hr – Obnova Straussove „Elektre“ koja je označila novo poglavlje riječke operne povijesti

ArtKvart – Obnovljena Straussova „Elektra“ u Zajcu

Film-mag.net – Hvaljena Straussova ‘Elektra’ vraća se na riječku opernu pozornicu, a potom stiže i na zagrebačku

Culturenet.hr – Obnova Straussove ‘Elektre’ koja je označila novo poglavlje riječke operne povijesti

Teklić.hr – Obnova Straussove „Elektre“ koja je označila novo poglavlje riječke operne povijesti

Torpedo – Obnova Straussove „Elektre“ koja je označila novo poglavlje riječke operne povijesti

Extravagant – Obnova Straussove „Elektre“ koja je označila novo poglavlje riječke operne povijesti

Telegram – Hvaljena Straussova ‘Elektra’ vraća se na riječku opernu pozornicu, a potom stiže i u zagrebački HNK

Glazba.hr – Obnova Straussove Elektre koja je označila novo poglavlje riječke operne povijesti

Novi list – U Zajcu prva izvedba obnovljene “Elektre”