INTENDANT BLAŽEVIĆ O AKTUALNIM TEMAMA U „ZAJCU“, POSEBNO TALIJANSKOJ DRAMI

7. travnja 2021.

Smatrate li da odvjetnik, novinar ili liječnik može biti netko sa završenom, samo, osnovnom školom? Nadam se da ćete dogovoriti da – ne može. E, pa ako ne može biti odvjetnica, novinarka ili liječnica, zašto bi mogao biti glumac, i to u nacionalnom kazalištu?

Odgovorno tvrdim da sam u protekle tri godine, zbog prekida i kašnjenja u financiranju Talijanske drame iz Italije, u nekoliko navrata spasio ne samo program i radna mjesta u Talijanskoj drami, nego i spriječio njezino tiho gašenje.

Intendant Marin Blažević u razgovoru za riječki dnevnik na talijanskom jeziku „La voce del popolo“ odgovarao je na pitanja o aktualnim temama koje se već neko vrijeme pojavljuju u lokalnom medijskom prostoru, a još više, čini se, u kuloarima.
Originalni intervju pod naslovom L’eccellenza artistica è garanzia di sopravvivenza (Umjetnička izvrsnost je garancija opstanka) možete pronaći ovdje, a u nastavku ga donosimo na hrvatskom jeziku:

Koji su učinci nove sistematizacije u riječkom HNK-u? Do kakvih je poboljšanja došlo uslijed nove sistematizacije?

U protekle četiri godine, zapravo tijekom cijelog mojeg prvog mandata, strateški i sustavno smo radili na promjenama pravilnika o radu i sistematizacije radnih mjesta. Ta unutarnja reforma odvijala se u nekoliko ciklusa i zahvaćala sve službe odnosno skupine zaposlenica i zaposlenika Kazališta: Tehniku, Službu nabave i pravnih poslova, Računovodstvo, Službu promidžbe, prodaje i marketinga (koja se prije reforme još uvijek anakorno zvala, vjerovali ili ne, «služba propagande»), ansambl orkestra, ansambl zbora, pa naposljetku i solistička umjetnička radna mjesta u Baletu i Operi te glumačka radna mjesta u Hrvatskoj odnosno Talijanskoj drami. Prilikom te opsežne reforme vodili smo se sljedećim namjerama: osuvremeniti stručno profiliranje i preciznije definirati uvjete za zapošljavanje na gotovo sva radna mjesta; uskladiti sistematizaciju s realnim i posebno lokalnim stanjem na tržištu rada, kao i s tehnološkim i metodološkim promjenama u obavljanju mnogih poslova; povećati koeficijenate vrednovanja mnogih radnih mjesta koja su dotad bila plaćena značajno ispod prosjeka odnosno standarda za pojedine struke. Rezultat te reforme sljedeće su brojke: od, danas, 328 zaposlenica i zaposlenika riječkog HNK-a, u protekle četiri godine plaća je povećana njima gotovo 200, bilo tako što su povećani koeficijenti složenosti posla za njihova radna mjesta, ili tako što su napredovali u više statuse odnosno prelazili na nova, bolje plaćena radna mjesta.

U tijeku je sudski proces kojim je Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi pokrenuo zahtjev za zaštitu prava radnika protiv odluke poslodavca i očuvanje radnog mjesta, a vezano za slučaj Lucia Slame. Smatrate li da će sud donijeti presudu u korist HNK-a i zašto?

Nemam namjeru komentirati sudski proces koji je u tijeku. Pravnici HNK vodili su cijeli postupak i slijedili savjete odvjetničkog ureda koji sada i zastupa Kazalište u tom sudskom sporu. Mene samo zanima smatra li pravnik Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi da bi njegov posao – recimo zastupanja Lucia Slame u sporu sa «Zajcem» – mogla bolje obavljati osoba koja ne samo što nije diplomirala na nekom pravnom fakultetu, nego uopće nije diplomirala ni na kojem fakultetu, a nije ni završila niti upisala srednju školu? Zanima me i zašto Lucio Slama nije prepustio da «zahtjev za zaštitu» njegovih prava ne pokrene netko, bilo tko, s osnovnom školom kao svojom jedinom školom, dakle neki kvazi-pravnik koji za svoj posao ima stručno obrazovanje jednako onome koje za glumu ima Slama – dakle nikakvo?

Planira li “Zajc” poduzeti još neke korake u vezi ove situacije?

Ne. Kakve bismo korake još trebali poduzeti? Da ja Vas nešto pitam: smatrate li da odvjetnik, novinar ili liječnik može biti netko sa završenom, samo, osnovnom školom? Nadam se da ćete dogovoriti da – ne može. E, pa ako ne može biti odvjetnica, novinarka ili liječnica, zašto bi mogao biti glumac, i to u nacionalnom kazalištu? Naravno, Vi možete tvrditi da je za glumački ili bilo koji umjetnički posao dovoljan samo talent. No ja bih Vas u tom slučaju morao zapitati: smatrate li da je za novinarski posao dovoljno da netko samo dobro piše? Ili, za posao liječnika, da netko voli prirodu i ljude te ima smisla za biologiju? Točno je da postoje glumice i glumci bez ikakve glumačke škole, pa i novinarke i novinari bez diplome studija novinarstva, no složit ćemo se, vjerujem, da je nemoguće biti glumac ili novinarka bez određenih posebnih znanja i vještina, dakle bez specifičnih kompetencija povrh eventualnog talenta. Problem Lucia Slame je što nema te ravnateljice ili ravnatelja Talijanske drame u proteklih deset godina, od Laure Marchig, Leonore Surian Popov i Rosanne Bubole, do Giuseppea Nicodema i Giulia Settima, koji bi za njega ikada izjavili da ima glumačkog talenta i kazališnog znanja, da raspolaže glumačkim vještinama i tehnikama, da poznaje glumačke metode i stilove. Ravnateljice i ravnatelje Talijanske drame navodim ako ne želite vjerovati meni, koji sam prije dolaska u riječki HNK bio profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a jedna od mojih nastavnih i znanstvenih tema bila je i estetika glume.

Lucio Slama je izjavio u intervju za naš list da je u prošlosti HNK Ivana pl. Zajca bio jedna „obitelj“, a da je danas većina djelatnika nezadovoljna atmosferom koja vlada u kazalištu te da bi jedno od rješenja bilo imenovanje novog intendanta. Kako to komentirate?

Ma, čujte, Lucio Slama posljednjih je godina toliko rijetko navraćao u Kazalište, jer ga je malo tko od redatelja ili redateljica htio vidjeti u svojim predstavama, da nije mogao niti primijetiti stvaranje suvremene, visoko profesionalne i dinamične kazališne zajednice u kojoj djeluju i surađuju nove generacije izvrsnih umjetnica i umjetnika danas zaposlenih u riječkom Kazalištu, od talijanskih i hrvatskih glumačkih ansambala do nikada internacionalnijeg sastava orkestra i riječkog Baleta. Nisu to neke samoupravne mafijaške «familije» iz vremena u kojima je nekvalificirani radnik, dakle osoba bez ikakve spreme i struke, jednim skokom mogao napredovati od službe transporta do statusa «dramskog glumca», i potom desetljećima degradirati umjetnički integritet jednog nacionalnog kazališta, a posebno Talijanske drame.

Slama ovih dana daje razne izjave kako je obilazio gradonačelnika, pročelnka, svojeg stranačkog čelnika, pa navodno i druge političare i diplomate. Mislite li da je itko od njih okrenuo broj mojeg telefona ili poslao pismo ne bi li se založio za nekoga tko se cijeli svoj život laktario i trgovao svojom «malom ulogom», pa je tako dogurao i do člana Odbora za kuturu Gradskoga vijeća, nad čime su se u razgovorima sa mnom sablaznili i predsjednik istoga Odbora Peranić i Slamina stranačka kolegica Marchig? Interesantno da se nije oglasio niti predsjednik Liste za Rijeku, jer – koja bi ozbiljna politika mogla od ikoga očekivati da na radno mjesto dramskog glumca zaposli osobu koja je u svojem obrazovanju dogurala do osmog razreda osnovne škole?

Uostalom, da me kojim slučajem itko od uvaženih i kontaktirao, ništa se ne bi promijenilo. Poznat sam da se u svim svojim odlukama vodim isključivo profesionalnim kriterijima i da protekcije i konekcije kod mene ne prolaze. Zato mnogima u mojem gradu, a Rijeka jest moj grad, nisam simpatičan. Zato svojedobno nisam pristao niti na političke ucjene putem kojih je Lucio Slama u ansambl Talijanske drame pokušao ubaciti svoju kćer.

Smatrate li da će se ova situacija odraziti na javni imidž riječkog HNK-a? Kakvu reakciju očekujete od javnosti i od publike?

Hoće. I to pozitivno. Zar vi doista mislite da naša publika želi platiti ulaznicu za predstave u kojima glume ili pjevaju ili plešu – diletanti? Imidž riječkog HNK-a grade i oblikuju izvedbe «Decamerona» s Aleksandrom Cvjetkovićem, Mirkom Soldanom, Ivnom Bruck i drugim odličnim glumcima Talijanske drame; Olivera Baljak u «Gospođi ministarki»; legendarna Neva Rošić, nezaboravna Mira Furlan, Zrinka Kolak Fabijan, Jelena Lopatić, Tanja Smoje, Dean Krivačić, Denis Brižić i brojni drugi u «Vježbanju života»; probojan tim sjajnih glumaca nove generacije u «Kralju Edipu»; izvedbe Mahlerove 2. simfonije, brojnih Verdijevih i Puccinijevih opera, Wagnerovih «Tristana i Izolde» i Straussove «Elektre». Kristina Kolar, Anamarija Knego, Michaela Selinger, Aljaž Farasin i Domagoj Dorotić naše su vodeće operne solistice i solisti; Girogio Surian, Diana Haller i Maida Hundeling počasni su članovi i članice ansambla Opere. S Riječkim simfonijskim orkestrom nastupaju dirigenti Valentin Egel, Philipp von Steinaecker i Ville Matvejeff; mjuzikli «Sunset Boulevard» i «Evita» s Leonorom Surian Popov i Elenom Brumini u glavnim ulogama osvajaju tisuće gledateljica i gledatelja; u fantastičnom baletnom ansamblu predvođenom ravnateljicom Mašom Kolar plešu vrhunske plesne umjetnice i umjetnici poput Marte Kanazir, Michelea Pastorinija, Alija Tabboucha, Ksenije Krutove, Tee Rušin, Tilmana Patzaka, Nicole Prata, Marije Matarranz de las Heras… da nabrojim samo neke. Sve one i svi oni čine današnji riječki HNK – europskim Kazalištem. A Vi mene pitate o Luciu Slami, transportnom radniku kojemu je netko jednom dopustio da si umisli da može biti dramski glumac?

Je li istina, kako je izjavio Slama, da je Talijanska drama marginalizirana u riječkom HNK-u?

Nije istina. Zašto o tome ne pitate vodeće glumce tog ansambla, Leonoru Surian Popov, Ivnu Bruck, Aleksandra Cvjetkovića, Mirka Soldana, Giuseppea Nicodema, Serenu Ferraiuolo? Premda znam da sam Brunu Nacinovichu prilično antipatičan, vjerujem da će i on priznati da mu niti jedan intendant ili intendantica do mojeg dolaska nisu bili spremni priznati da zaslužuje mjesto prvaka drame! Elvia Nacinovich vjerojatno svašta misli o meni i mojem upravljanju Kazalištem, a puno toga mi je i sasula u lice, ali ona vrlo dobro zna da ja obožavam njezin temperament i veselim se svakoj prilici da ponovno nastupa u našim predstavama, i nakon umirovljenja. Danas mi je žao što prilikom rada na «Vježbanju života – drugi put» nisam uspio pronaći dramaturški ključ za njezin ulazak u novu predstavu. Možda bude prilike da to ispravim prilikom jesenske obnove predstave. Zapravo, da budem iskren, smatram da je način na koji se ansambl Talijanske drame pojavio u sceni s D’Annunziom u davnom Parovu, Gašparovićevu i Fabrijevu «Vježbanju života» bio uvredljiv. Današnji mladi glumci TD sigurno ne bi pristali na takvu ideološku instrumentalizaciju.

Postoji li rizik za očuvanje Talijanske drame kao sastavnog dijela riječkog HNK-a?

Ne postoji. Postoji samo realni rizik da za desetak godina, a možda i prije, više uopće ne bude ovakvog kazališta u Rijeci, koje objedinjuje Balet, Operu, čak dva dramska ansambla, Riječki simfonijski orkestar, program Riječkog kazališta mladih «Kamov», uskoro i Galeriju «Zajc». No, to je neka druga i duga tema. Moja primarna odgovornost jest – spriječiti takav scenarij.

Koji je trenutni status Talijanske drame u HNK-u? Hoće li doći do izmjene tog statusa?

Neće. Odakle Vam ideja da bi moglo doći? Možda stvarno previše pažnje posvećujete žamoru u kuloarima. Odgovorno tvrdim da sam u protekle tri godine, zbog prekida i kašnjenja u financiranju Talijanske drame iz Italije, u nekoliko navrata spasio ne samo program i radna mjesta u Talijanskoj drami, nego i spriječio njezino tiho gašenje. Štoviše, u tom smo periodu povećali broj zaposlenica i zaposlenika Talijanske drame (s 12 u 6. mjesecu 2016., kada sam najprije imenovan vršiteljem dužnosti intendanta, na 15 danas), a usto su svi današnji glumci i glumice Taijanske drame upravo u mojem mandatu napredovali u više statuse, dakle potpisali ugovore za nova radna mjesta s većim plaćama.

Koliko je i na koji način nova sistematizacija HNK-a utjecala na Talijansku dramu?

Jednako kao i na sve druge umjetničke ansamble. Dakle, kriterij umjetničke izvrsnosti postao je garancija opstanka i Talijanske drame i riječkog HNK-a uopće.

Koji su trenutne poteškoće Talijanske drame i što se poduzima po tom pitanju? Postoje li problemi ili poteškoće vezane za financiranje Talijanske drame?

Rješavamo problem s dinamikom financiranja, pa posljedično i produkcije Talijanske drame. Giulio Settimo i Marin Corva izvrsno surađuju te vjerujem da ćemo ove godine prebroditi veliku krizu financiranja programa Talijanske drame, ali i krizu odnosa s Talijanskom unijom.

 

Medijski pokrovitelj Talijanske drame /
Partner mediatico del Dramma italiano